Page 53 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451
P. 53

Montag nije rekao ništa nego je samo stajao i gledao u lica tih žena kao što je jednom
               gledao u lica svataca u nekoj stranoj crkvi u koju je bio ušao kao dijete. Lica tih glaziranih
               stvorenja nisu mu znaþila baš ništa, premda ih je oslovljavao i dugo stajao u toj crkvi, trudeüi se
               da ude u tu religiju, pokušavajuüi doznati kakva je to religija, nastojeüi da mu dovoljno žestokog
               tamjana i osobite prašine toga mjesta ude u pluüa, pa odatle i u krv, kako bi se osjetio dirnutim i
               sudionikom znaþenja slikovitih muškaraca i žena porculanskih oþiju i usnica crvenih poput krvi.
               No nije bilo niþega, baš niþega; bilo je to samo lutanje još jednim duüanom u kojem je njegov
               novac tud i nekoristan, a njegova strast hladna, þak i onda kad je dodirivao drvo, žbuku i glinu.
               Tako mu je sada bilo u vlastitu salonu s ovim ženama koje se pod njegovim pogledom migolje na
               stolcima, pale cigarete, otpuhuju dim, dodiruju svoju od sunca spaljenu kosu i razgledavaju svoje
               plamene nokte, koji kao da su se od njegova pogleda zapalili. Njihovim je licima obvladala tišina.
               Montag je progutao posljednji zalogaj, a žene su se na to nagnule prema naprijed. Slušale su
               njegovo uzbuÿeno disanje. Tri prazna zida sobe bila su sada poput blijedih þela zaspalih divova
               lišenih snova. Montag je osjetio da bi, dodirne li ova tri ukoþena þela, na jagodicama prstiju
               Rüutio slabašan slani znoj. Znojenje se poveüavalo s tišinom i neþujnim drhtanjem, kojega je bilo
               posvuda, pa i u žena koje su izgarale od napetosti. U svakom su trenutku mogle psiknuti dugim,
               žestokim siktanjem te prasnuti.
                      Montag je pomaknuo usne.
                      - Porazgovarajmo.
                      Žene su se trgnule i blenule.
                      - Kako vaša djeca, gospoÿo Phelps? - upitao je.
                      - Znate da ih nemam. Sam Bog zna da nitko tko ima tri þiste neüe imati djece! - kazala je
               gospoda Phelps, ne znajuüi ni sama zašto se ljuti na ovoga þovjeka.
                      - Ne bih tako rekla - kazala je gospoda Bowles. - Dvoje sam djece dobila carskim rezom.
               Nema smisla toliko se patiti, a sve zbog nekakvog djetešca. Svijet se mora reproducirati, rasa
               produžavati. Osim toga, djeca vam ponekad nalikuju, a to je zgodno. Dva carska reza sredila su
               stvar, o, da. Oh, moj je lijeþnik kazao da ti zahvati nisu potrebni. Imate valjane kukove, sve je
               normalno, ali ja sam bila ustrajna.
                      - Carski rez na stranu, no djeca su pogubna; izbezume te - rekla je gospoda Phelps.
                      - Uvalim djecu u školu; tamo su devet od deset dana. Bavim se njima kad doÿu kuüi ona
               tri dana mjeseþno. Nije to nimalo gadno. Posadiš ih u salon i okreneš prekidaþ. Kao kad pereš
               rublje; utrpaš ih i zalupiš vratašca. - Gospoda Bowles je zahihotala. - Mogu me maznuti jednako
               kao što me mogu i poljubiti. Bogu hvala što im mogu uzvratiti udarac.
                      Žene su se zacenile od smijeha.
                      Mildred se na trenutak smirila, pa, videüi da je Montag još na vratima, pljesnula rukama. -
               Hajdemo malo o politici. Da ugodimo Guyu!
                      - Nemam ništa protiv - rekla je gospoÿa Bowles. - Na prošlim sam izborima, kao i svi
               ostali, glasovala za predsjednika Noblea. Mislim da je on jedan od najnaoþitijih predsjednika
               dosad.
                      - Oh, a kakav li mu je bio protukandidat!
                      - Jad i bijeda, zar ne? Malen i nekako neugledan. Nije se ni dobro obrijao, a bogme ni
               lijepo poþešljao.
                      - Što je spopalo oporbu da ga istakne? Pa ne podržava se tako malešna þovjeka nasuprot
               visokom. Osim toga, pa on mumlja. Nisam þula pola od onoga što je izgovorio. A i ono što jest
               rekao nisam shvatila.
                      - Uz to, debeo je, a ne prikriva to odjeüom. Nikakvo þudo što je veüinu dobio Winston
               Noble. I imena su bila bitna. Usporedite samo Winston Noble s Hubert Hoag, i za deset üete
   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58