Page 49 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

dvojica tek sada zastala i osluhnula, osjeüajuüi kako snažan zvuk mlažnjaka drhti u njima.
- Strpljenja, Montag. Pustimo da rat ukloni "rodbinu". Naša üe se civilizacija sama
raspasti. Odmaknite se od centrifuge.
- Mora netko biti spreman kad se rasprsne.
ü
ü
- Što? Ljudi ü e citirati Miltona? Govoriti "Sje am se Sofokla"? Podsje ati preživjele da
þovjek ima i dobru stranu? Samo üe skupljati kamenje da gaÿaju jedan drugoga. Montag, poÿite
kuüi. Idite u krevet. ýemu da tratite svoje posljednje sate jureüi po kavezu nijeþXüi da ste
vjeverica?
- Znaþi li to da vam više nije stalo?
- Stalo mi je toliko da sam se razbolio.
- A neüete mi pomoüi?
- Laku noü, laku noü.
Montagove su ruke podigle Bibliju. Spazio je što su njegove ruke uþinile pa je pogledao
iznenaÿeno.
- Biste li željeli ovo posjedovati?
Faber je kazao: - Desnu bih ruku dao za to.
Montag je stajao i þekao što üe se desiti. Njegove ruke, same od sebe, kao dva radnika što
zajedno rade, poþele su trgati stranice iz knjige. Ruke su izderale prvi þisti list na poþetku knjige,
pa onda prvu, pa drugu stranicu.
- Idiote, što to radite! - Faber je skoþio kao da ga je tko ubo. Bacio se na Montaga. Ovaj
ga je odgurnuo, dopustivši svojim rukama da nastave svoj posao. Još je šest stranica palo na pod.
Montag ih je podigao i pred Faberovim oþima zgužvao papir.
- Nemojte, oh, nemojte! - rekao je starac.
- Tko üe me sprijeþiti? Ja sam vatrogasac. Mogu vas spaliti!
Starac je stajao piljeüi u njega. - Ne biste to uþinili.
- Mogao bih!
- Knjiga. Nemojte je više trgati. - Faber je utonuo u naslonjaþ. Lice mu je bilo vrlo
blijedo, usta uzdrhtala. - Nemojte me više zamarati. Što želite?
- Trebam vas da me pouþavate.
- U redu, u redu.
Montag je spustio knjigu. Poþeo je razmatati zgužvani papir i izravnavati ga, a starac ga je
umorno promatrao. Faber je potresao glavom kao da se budi.
- Montag, imate li novaca?
- Nešto imam. Poznajem þovjeka koji je prije pola stoljeüa štampao naš fakultetski list.
þ
Bilo je to one godine kad sam na po etku semestra došao na nastavu te ustanovio da je samo
jedan student upisao predmet Drama od Eshila do OiNeilla. Vidite li? Poput lijepog kipa od leda
koji se topi na suncu. Sjeüam se kako su novine umirale poput golemih leptira. Nitko nije želio da
se vrate. Nikomu nisu nedostajale. A vlada, videüi koliko je probitaþno da puk þita samo o
strastvenim usnama i šaci u trbuh, sve je skupa zaokružila vašim gutaþima vatre. Eto, Montag,
postoji jedan nezaposleni tiskar. Mogli bismo zapoþeti s nekoliko knjiga te priþekati da rat naruši
strukturu i dade nam potreban zamah. Nekoliko bombi i zašutjet üe "obitelji" na zidovima po
svim kuüama. U nastaloj tišini mogao bi se širiti naš glasni šapat.
Stajali su i gledali knjigu na stolu.
- Nastojao sam pamtiti - rekao je Montag - no, do vraga, nestalo bi þ im sam okrenuo
glavu. Bože, kako bih želio da imam što reüi kapetanu! On je dovoljno proþitao pa ima, ili se pak
þini da ima, sve odgovore. Glas mu je poput maslaca. Bojim se da üe me nagovoriti da opet
budem ono što sam bio. Prije samo tjedan dana, pumpajuüi petrolejski šmrk, mislio sam:"Bože,