Page 48 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

saslušati samo pod uvjetom ako bi se sama vatrogasna struktura na neki naþin mogla spaliti.
Dakle, ako biste sugerirali da tiskamo knjige i nekako ih uspijemo posakrivati po domovima
vatrogasaca diljem zemlje, kako bi se sjeme sumnje posijalo medu palikuüama, onda bravo!
- Podmetati knjige, ukljuþiti alarm i gledati kako domovi vatrogasaca gore - to ste htjeli
reüi?
Faber je nabrao þelo i pogledao Montaga kao da vidi nekog novog þovjeka. - Šalio sam
se.
- Ako ste pomislili da bi taj plan vrijedilo pokušati, moram vaše rijeþi shvatiti kao
jamstvo.
- Takve se stvari ne mogu jamþiti. Na konci konca, i onda kad smo doista posjedovali sve
knjige koje smo trebali, i onda smo neumorno tragali za najvišom stijenom s koje bismo skoþili.
No nama doista treba vježba. Nama doista treba znanje. I možda bismo za tisuüu godina mogli
odabrati niže stijene s kojih bismo mogli skoþiti. Knjige postoje zato da nas podsjete koliki smo
magarci i glupani. One su Cezarova pretorijanska straža, koja - dok se parada odvija po ulicama -
šapüe: "Cezare, sjeti se da si smrtan." Veüina nas ne može juriti uokolo i razgovarati sa svim i
svakim, ne može poznavati sve gradove svijeta, nemamo mi vremena, novca, ni tolike prijatelje.
Stvari koje tražite, Montag, nalaze se u svijetu, ali jedini naþin da prosjeþan momak vidi 99 posto
toga jest kroz knjigu. Ne tražite jamstva. I ne oþekujte da üete biti spašeni kroz bilo koju pojedinu
stvar, osobu, stroj ili knjižnicu. Pridonesite sami spasenju, pa ako se utopite, umrite barem
znajuüi da ste bili okrenuti prema obali.
Faber se podigao i poþeo koracati po sobi. -I? - upitao je Montag.
- Mislite li doista ozbiljno?
- Doista.
- Plan je podmukao, da se tako izrazim. - Faber je nervozno pogledao prema vratima svoje
spavaüe sobe. - Vidjeti vatrogasne domove kako gore diljem zemlje, uništene kao žarišta izdaje.
Daždevnjak proždire svoj rep! Oh, Bože!
- Imam popis vatrogasnih domova u svim krajevima. Uz neku vrstu ilegale -
- Ne mogu se pouzdati u ljude, to je ono gadno. Vi i ja i tko üe još podmetati požare?
- Nema li još profesora poput vas, bivših pisaca, povjesniþara, jezikoslovaca...?
- Mrtvi su ili prestari.
- Što stariji to bolji. Proüi üe neopaženo. Znate ih na desetke, priznajte!
- O, mnogo je i samih glumaca koji godinama nisu glumili Pirandella, Shawa ili
Shakespearea zato što su njihove drame previše životne. Mogli bismo iskoristiti njihovu srdžbu.
A mogli bismo se poslužiti i poštenim gnjevom onih povjesniþara koji þetrdeset godina nisu
napisali ni jednog retka. Stvarno, mogli bismo stvoriti razrede razmišljanja i þitanja.
- Da!
- No to bi bilo samo griskanje okrajaka. ýitava je kultura prostrijeljena. Kostur valja
pretopiti i preoblikovati. Bože dragi, nije to tek tako - jednostavno podiüi knjigu koju si odložio
prije pola stoljeüa. Upamtite, vatrogasci su rijetko kada nužni. Puk je prestao þitati sam, od svoje
vlastite volje. Vi vatrogasci sada tek tu i tamo napravite cirkus u kojem planu zgrade, a svjetina
se okuplja poradi lijepog plamena, no to je tek zapravo mala, usputna predstava i teško da je
uopüe potrebna da bi se stvari držale pod nadzorom. Tako je malo onih koji još žele biti
buntovnici. A i od te nekolicine, veüinu ih je, kao i mene, lako uplašiti. Možete vi plesati brže od
Bijelog klauna, vikati glasnije od "Gospodina Gimmicka" i salonskih "obitelji". Ako možete,
pobijedit üete, Montag. U svakom sluþaju, ispadnete budala. Puk se zabavlja.
- ýini samoubojstvo! Ubija se!
Eskadrila bombardera cijelo je vrijeme njihova razgovora letjela prema istoku, a njih su