Page 57 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

budala. Veü je sada mogao osjetiti poþetak dugog puta, oproštaj, odlazak od onoga sebe kakav je
nekoü bio.
Ugodno je bilo slušati bruj kukca, pospani zuj komarca i fin filigranski mrmor starþeva
glasa, koji ga je prvo grdio, a onda tješio u ovaj kasni noüni sat kad je iz zagušljivog metroa
pošao prema svijetu vatrogasnog doma.
ÿ
- Šteta, Montag, šteta. Nemojte se s njima sva ati niti zanovijetati; pa donedavno ste i
sami bili jedan od njih. Strahovito su sigurni da üe vladati dovijeka. Ali neüe. Ne znaju oni da je
sve ovo jedan golemi, ogromni plamteüi meteor koji stvara lijep oganj u svemiru, ali koji üe
jednoga dana morati tresnuti. Vide samo plamen, lijep oganj, kao što ste i vi vidjeli.
- Montag, starci koji ostaju kod kuüe, koji se boje i lijeþe svoje poput kikirikija krhke
kosti nemaju pravo kritizirati. Ipak, umalo ste sve uništili na samom poþetku. Pazite! S vama
sam, upamtite. Shvaüam kako se to zbilo. Moram priznati da me vaše mrakobjesje okrijepilo.
Bože, koliko sam se osjetio mladim! No sada - želim da se osjetite starim, želim noüas u vas uliti
nešto svoga kukaviþluka. U sljedeüih nekoliko sati, kad se naÿete s kapetanom Beattyjem,
oprezno ga obilazite, pustite mene da ga þujem za vas, pustite meni da onjušim kakva je situacija.
Opstanak, to je naša karta. Zaboravite jadne, glupe žene...
- Mislim da sam ih uþinio nesretnijima no što su bile godinama - rekao je Montag. -
Zaprepastio sam se vidjevši gospodu Phelps kako plaþe. Možda imaju pravo: možda je bolje ne
suoþavati se s problemima, bježati, zabavljati se. Ne znam. Osjeüam se krivim...
- Ne smijete se tako osjeüati. Da nema rata, da je mir u svijetu, rekao bih: fino, zabavljajte
se! Ali, Montag, ne smijete se vratiti da ostanete puki vatrogasac. Sa svijetom nije sve u redu!
Montag se oznojio.
- Montag, slušate li?
- Moje noge - rekao je Montag. - Ne mogu ih pomicati. Osjeüam se strašno blesavo. Noge
mi se ne miþu.
- Poslušajte. Samo polako - rekao je blago stari gospodin. - Znam, znam. Bojite se
pogrešaka. Ne bojte se. Iz pogrešaka se može izbiti korist. ýovjeþe, kad sam bio mlad, ljudima
sam u lice gurao svoje neznanje. Tukli su me štapovima. U þetrdesetoj moj se tupi instrument
izbrusio u vrlo dobru oštricu. Sakrijete li svoje neznanje, nitko vas neüe udariti, pa nikad ništa
neüete nauþiti. A sada, na noge i u vatrogasni dom! Blizanci smo, više nismo sami. Nismo
razdvojeni u razliþitim salonima, bez ikakva meÿusobnog dodira. Zatreba li vam pomoü dok vas
Beatty bude uhodio, sjedit üu baš ovdje na vašem bubnjiüu i savjetovati vas!
Montag je opipao desnu nogu, pa lijevu, i krenuo.
- Starþe - rekao je - ostanite sa mnom.
Mehaniþki je Pas nestao. Kuüica mu je bila prazna. Vatrogasni je dom bio potpuno tih.
Naranþasti daždevnjak spavao je s petrolejem u trbuhu i bacaþima plamena o bokovima. Montag
je ušao kroz tišinu i dotaknuo mjedenu motku te se uzdigao kroz mraþan zrak, osvrüXüi se na
pustu pseüju kuüicu, dok mu je srce udaralo pa zastajkivalo i ponovno udaralo. Faber je
trenutaþno bio siv noüni leptir usnuo u njegovu uhu.
Beatty je stajao blizu propadališta i þekao, ali je bio okrenut leÿima tako kao da ne þeka.
- Evo - rekao je ljudima koji su se kartali - dolazi nam vrlo neobiþna zvijerka koju na
svim jezicima zovu benom.
Stavio je ruku na bok, dlanom prema gore, išþekujuüi poklon. Montag mu je predao
knjigu. Ni ne pogledavši naslov, Beatty ju je bacio u koš te pripalio cigaretu. - "Koji su malo
pametni, najveüe su budale". Dobro došao natrag, Montag. Nadam se da üeš ostati s nama sad kad
te prošla groznica i minula bolest. Jesi li za partiju pokera?
Sjeli su i karte su podijeljene. U Beattyjevoj blizini Montag je osjetio krivicu svojih ruku.