Page 51 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

slušam dok vama rube glavu.
- Svi mi þinimo ono što nam je þiniti - kazao je Montag. Predao je Bibliju u starþeve ruke.
- Evo. Riskirat üu da predam nešto drugo. Sutra -
- Da, potražit üu nezaposlenog tiskara. Toliko mogu uþiniti.
- Laku noü, profesore.
- Ne laku noü. Bit üu s vama ostatak noüi kao vinska mušica koja üe vam golicati uho kad
me za trebate. No svejedno, laku noü i puno sreüe.
Vrata su se otvorila i zatvorila. Montag je opet s mraþne ulice promatrao svijet.

Da se sprema rat, te se noüi moglo osjetiti po nebu: po naþinu na koji se oblaci gibaju i
vraüaju, po izgledu zvijezde -milijun ih je plivao medu oblacima poput neprijateljskih tanjura - te
po osjeüaju da bi se nebo moglo stropoštati na grad i pretvoriti ga u krednu prašinu, kao i po tome
što se mjesec pojavio vatreno crven; tako je ta noü izgledala.
Montag je odšetao iz podzemne željeznice s novcem u džepu (bio je posjetio banku koja
je s robotskom poslugom radila þitavu noü) te, hodajuüi, slušao radioškoljku u jednom uhu. -
Mobilizirali smo milijun ljudi. Doÿe li do rata, brzo üemo ostvariti pobjedu... - Glazba je
zapljusnula glas, koji se zatim izgubi.
- Mobilizirano je deset milijuna ljudi - u drugom mu je uhu šapnuo Faberov glas. - No
recimo jedan milijun. Ljepše je.
- Faber?
- Da?
- Ja ne razmišljam. Kao i uvijek, postupam onako kako mi je reþeno. Rekli ste mi da
izvadim novac i izvadio sam ga. O tome zapravo sam nisam niti razmišljao. Kad üu poþeti
djelovati sam od svoje glave?
- Veü ste zapoþeli rekavši ovo što ste upravo rekli. Morat üete se pouzdati u mene.
- Pouzdao sam se i u one druge.
- Da, i pogledajte dokle smo stigli. Neko üete vrijeme morati putovati naslijepo. Tu vam
je i moja ruka da se oslonite.
- Ne želim mijenjati strane i biti u situaciji da mi se samo govori što mi je þiniti. Bude li
tome tako, nema nikakva razloga za promjenu.
- Vi ste veü mudri!
Montag je osjetio kako ga noge nose prema kuüi. -Nastavite priþati.
- Biste li htjeli da vam þitam? ýitat üu vam tako da možete pamtiti. Noüu u krevetu
ü
provedem samo pet sati. Nemam što raditi. Stoga, ako želite, þ itat ü u vam da prospavate no .
Vele da se znanje stjeþe þak i kad spavate, samo ako vam netko šapüe u uho.
-Da.
- Evo. - Daleko, s druge strane noünoga grada, slabašan sušanj okrenute stranice.
- Knjiga o Jobu.
Mjesec se digao na nebu dok je Montag hodao, a usnice mu se neznatno pomicale.

U devet je sati upravo jeo laganu veþeru kad su se u predsoblju oglasila ulazna vrata, na
što je Mildred istrþala iz salona poput domoroca koji bježi pred erupcijom Vezuva. Kroz vrata su
prošle gospoda Phelps i gospoda Bowles, da bi s martinijima u rukama nestale u grotlu vulkana.
Montag je prestao jesti. Bile su poput þudovišna svijeünjaka što zvecka tisuüama zvonþLüa, vidio
je kako kroz zidove kuüa plamsaju njihovi osmijesi. Maþka iz Cheshirea, a sada su pak kroz