Page 47 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

nevjerojatna sve dok je þvrsto stajao na zemlji. Ali kad je ostao u zraku, iskorijenjen, Herkul ga je
lako smlavio. Ako ova legenda i ne kazuje ništa nama, danas, u ovom gradu, u ovo doba, onda
sam ja posve lud. Eto, to nam je ona prva stvar za koju sam rekao da nam je potrebna. Kvaliteta,
tkivo informacije.
- A druga?
- Dokolica.
- Oh, pa imamo mnogo slobodnih sati.
- Slobodnih sati, da. Ali vremena za razmišljanje? Ako ne vozite sto milja na sat, tempom
pri kojem ne možete misliti ni na što drugo doli na opasnost, onda igrate nekakvu igru ili sjedite u
nekoj sobi u kojoj ne možete diskutirati s üetverozidnim televizorom. Zašto? Televizor je
"stvaran". Neposredan je, ima dimenziju. Kaže vam što da mislite i to vam trubi. On mora imati
pravo. On izgleda kao da ima pravo. Toliko vas žurno nagoni da upijete njegove zakljuþke da vaš
um nema vremena prosvjedovati: "Koje li budalaštine!"
- Samo "obitelj" þine "ljudi".
- Molim, oprostite?
- Moja žena veli da knjige nisu "stvarne".
- Hvala Bogu na tome. Možete ih zatvoriti i reüi:"Priþekaj þasak". Vi za njih izigravate
Boga. No tko se ikad išþupao iz pandža koje vas obujmljuju kad pustite korijenje u TV salonu?
To vas preraste i oblikuje vam želje. To je okoliš jednako stvaran kao i svijet. On postaje i jest
istina. Knjige se mogu s razlogom oboriti. No uza sve svoje znanje i skepsu, nikad se nisam bio
kadar nadmetati sa stoþlanim simfonijskim orkestrom, u prirodnim bojama, u tri dimenzije, dok
sam ja ukljuþen i tek dio onih nevjerojatnih salona. Kao što vidite, u mojem salonu nema niþega
osim þetiri najobiþnija zida. A ovo ovdje - ispružio je dva gumena þepiüa - ovo je za moje uši dok
se vozim mlaznim metroom.
- Denhamova zubna pasta; ne trude se i ne predu - rekao je Montag sklopljenih oþiju.
- Kamo mi to idemo odavde? Bi li nam knjige pomogle?
- Samo ako bismo mogli dobiti i treüu potrebnu stvar. Broj jedan je, kao što sam rekao,
kvaliteta informacije. Broj dva: dokolica da je probavimo. A broj tri: pravo da se provedu akcije
koje se temelje na onome što smo nauþili iz uzajamnog djelovanja onoga netom spomenutog. A
teško mi je i pomisliti da bi jedan starac i jedan ogorþeni vatrogasac mogli mnogo uþiniti u ovako
kasnoj fazi igre...
- Mogu nabaviti knjige.
- Izlažete se pogibelji.
- To je dobra strana umiranja: kad nemate što izgubiti, izlažete se svakoj pogibelji kojoj
želite.
- Eto, sada ste izrekli nešto zanimljivo - nasmijao se Faber - a da to niste proþitali!
- Jesu li u knjigama takve stvari? No ovo mi je samo od sebe palo na pamet.
- To bolje. Niste to smislili za mene, ni za bilo koga drugoga, pa ni za sebe.
Montag se nagnuo naprijed. - Ovoga sam popodneva pomislio da bismo, ako se pokaže da
su knjige nešto doista vrijedno, mogli nabaviti tiskarski stroj i otisnuti još nekoliko primjeraka...
- Mi?
- Vi i ja.
- Oh, ne. - Faber se uspravio.
- Ali dopustite da izložim svoj plan.
- Budete li ustrajali na tome da mi ga priopüite, morat üu vas zamoliti da odete.
- Ali zar vas ne zanima?
- Ne, ako povedete takav razgovor zbog kojeg bi me mogli spaliti. Mogao bih vas možda