Page 45 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

- Ljiljana poljskih!
- Denham.
- Ljiljana, rekao sam!
Ljudi su buljili.
- Pozovite stražu.
- ýovjek je po-
- Knoll View!
Vlak se psiþXüi zaustavio.
- Knoll View! - Krik.
- Denham. - Šapat.
Montagova usta jedva da su se pomaknula. - Ljiljana...
Vrata vlaka sa zviždukom su se otvorila. Montag se digao. Vrata su zinula, poþela se
zatvarati. Tek je tada sunuo pokraj ostalih putnika, vrišteüi u sebi, proguravši se kroz prorez vrata
u posljednji trenutak. Po bijelim je keramiþarskim ploþicama jurnuo kroz tunele, ne mareüi za
pokretne stepenice; želio je osjetiti da mu se noge kreüu, ruke vitlaju, pluüa stežu i šire, želio je
da ga grlo boli od zraka. Za njim se razlijegao glas: - Denham, Denham, Denham. - Vlak je
psiknuo poput zmije. Potom je nestao u svojoj rupi.

- Tko je?
- Montag.
- Što želite?
- Pustite me unutra.
- Nisam ništa uþinio!
- Sam sam, do vraga!
- Prisežete?
- Prisežem!
Ulazna su se vrata polako otvorila. Faber je virnuo van; pri ovoj se rasvjeti þinio vrlo
starim, vrlo krhkim i jako uplašenim. Starac je izgledao tako kao da godinama nije izlazio iz
kuüe. On i bijela žbuka nutarnjih zidova bili su gotovo isti. Bjeline je bilo u mesu njegovih usana,
u njegovim obrazima, kosa mu je bila bijela, a oþi izblijedjele, s bjelinom u mutnoj modrini.
Zatim su njegove oþi dodirnule knjigu ispod Montagove mišice, i þovjek više nije bio star niti
onako loman. Polako ga je napustio strah.
- Oprostite! Valja biti oprezan.
Pogledao je knjige pod Montagovom mišicom; nije se mogao svladati. - Dakle, istina je.
Montag je koraknuo unutra. Vrata su se zatvorila.
- Sjednite. - Faber se povukao unatraške, kao da se plaši da bi knjiga mogla nestati ako
skine pogled s nje. Za njim su ostala otvorena vrata spavaüe sobe, a u njoj na stolu porazbacane
naprave i þeliþni alati. Montag je uspio zirnuti samo naþas, prije no što üe se Faber, vidjevši da je
Montag odvratio pozornost, žurno okrenuti i zatvoriti vrata spavaüe sobe te ostati onako stojeüi i
drhtavom rukom držeüi kvaku. Okolišajuüi, ponovno je pogledao Montaga, koji je sada veü
sjedio s knjigom u krilu.
- Knjiga - gdje ste je - ?
- Ukrao sam je.
Faber je prvi put podigao pogled i zagledao se Montagu ravno u lice. - Hrabri ste.
- Nisam - kazao je Montag. - Žena mi umire. Jedan moj prijatelj veü je mrtav. Osoba koja
mi je mogla biti prijateljem spaljena je prije manje od dvadeset þetiri sata. Vi ste jedini koga