Page 43 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

þinjenicu da je Montag vatrogasac, Faber je, pomalo dršüXüi, na komadiü papira napisao svoju
adresu. - Za vašu prijavu - kazao je - za sluþaj da se odluþite naljutiti na mene.
- Ne ljutim se - rekao je Montag iznenaÿeno. Mildred je u predsoblju vrištala od smijeha.
Montag je otišao u spremnicu svoje spavaüe sobe te svoju kartoteku prelistao do naslova:
BUDUûA ISTRAŽIVANJA. Ondje je bilo Faberovo ime. Nije ga proslijedio, a ni izbrisao.
Telefonirao je s drugog telefona. Telefon je s druge strane linije prozvao Faberovo ime
desetak puta prije no što se profesor odazvao slabašnim glasom. Montag se predstavio, na što je
uslijedila duga šutnja. - Izvolite, gospodine Montag?
- Profesore Faber, htio bih vam postaviti priliþno þudno pitanje. Koliko je primjeraka
Biblije još preostalo u državi?
- Ne znam o þemu govorite!
- Želim znati ima li ih još uopüe.
- Ovo je nekakva klopka. Ne mogu telefonski razgovarati baš sa svakim.
- Koliko primjeraka Shakespearea i Platona?
- Ni jedan. Znate to isto kao i ja. Ni jedan. Faber je prekinuo vezu.
Montag je spustio slušalicu. Ni jedan. Naravno, znao je on to iz popisa u vatrogasnom
domu. No nekako mu je bilo stalo da to þuje od Fabera osobno.
U predvorju se Mildredino lice zajapurilo od uzbuÿenja. - Pa, dolaze nam gospode!
Montag joj je pokazao neku knjigu. - Ovo je Stari i Novi zavjet, a -
- Ne poþinji ponovno!
- Ovo bi mogao biti posljednji primjerak u ovom dijelu svijeta.
- Moraš ga vratiti još veþeras, je li tako? Kapetan Beatty zna da ga imaš, zar ne?
- Ne vjerujem da zna koju sam knjigu ukrao. Ali kako da odaberem zamjenu? Da predam
gospodina Jeffersona? Ili gospodina Thoreaua? Koji najmanje vrijedi? Odaberem li zamjenu, a
Beatty ipak zna koju sam knjigu ukrao, pogodit üe da ovdje imamo þitavu knjižnicu!
Mildredine su se usnice stegnule. - Vidiš li što radiš? Upropastit üeš nas! Tko je važniji: ja
ili ta Biblija? - Sjedeüi poput voštane lutke koja se topi od vlastite vruüine, poþela je kriþati.
Mogao je þ uti Beattyjev glas. "Sjedni, Montag. Gledaj. Nježno, poput latica cvijeta.
Zapališ prvu stranicu, zapališ drugu. Svaka postane crni leptir. Prekrasno, ne? Zapališ treüu
drugom stranicom, i tako redom, lanþano, poglavlje za poglavljem, sve te bljezgarije od rijeþi,
sva lažna obeüanja, sve te zastarjele spoznaje i filozofije. - Eno Beattyja gdje sjedi, pomalo se
znojeüi, a pod je zasut rojevima crnih leptira izginulih u jednoj jedinoj oluji.
Mildred je prestala vrištati jednako brzo kao što je i poþela. Montag je nije slušao. - Može
se uþiniti samo jedno -kazao je. - Prije ponoüi, kad budem predavao knjigu Beattyju, moram
izraditi duplikat.
- Bit üeš veþeras ovdje na Bijelom klaunu i kad dodu gospode? - viknula je Mildred.
Montag je zastao na vratima te je preko ramena upitao: - Millie?
Tišina. - Što je?
- Millie? Da li te Bijeli klaun ljubi? Nikakva odgovora.
- Millie, voli li - Obliznuo je usnice. - Voli li te tvoja "obitelj", voli li te jako, voli li te
svim srcem i dušom, Millie?
Osjetio je iza leda kako ona polako žmirka.
- ýemu ti ovako blesavo pitanje?
Najradije bi bio zaplakao, no ni oþi ni usta ne bi reagirali.
- Ako vani ugledaš onog psa - rekla je Mildred - mazni ga nogom u moje ime.
Oklijevao je osluškujuüi vrata. Otvorio ih je i izašao. Kiša je bila prestala i na vedru se
nebu pomaljalo sunce. Ulica, travnjak i veranda bili su pusti. Duboko je udahnuo. Zalupio je