Page 88 - Meša Selimović - Derviš i smrt
P. 88
- Kako onda gubim?
- Potpuno mi je nejasno.
- Sigurno si negdje pogresno vukao.
- Sigurno sam pogresno vukao.
- Odakle tvoj konj ovdje?
- Eto, tu je greska. Nisam mogao doci na to mjesto.
- Onda, sah.
- Tacno. Evo, sejh je dosao.
- Zasto ne pazis? Ne mogu ja sve da vidim.
- Obicno mi se to ne desava.
- Ako je konj tu, ja ga jedem, je li tako? Ja ga jedem. Jedem. Ga.
- I mat.
- Koji sejh?
Covjek je pokazao na mene, srecom, i muftija se okrenuo. Lice mu je sivo-zuto, mlitavo, s
teskim podocnjacima.
Upitao me, ne ustajuci: - Igras li sah?
- Slabo.
- Sta hoces?
- Rekao si da doðem. Molio sam da govorim s tobom.
- Rekao sam? Da, da. Kome? Kako je napolju?
- Suncano. Toplo.
- I zimus su tako govorili: nije hladno. Jesu li zime uvijek ovako ostre?
- Gotovo uvijek.
- Strasna zemlja.
- Covjek se navikne.
- Dosadna zemlja. Igras li sah?
