Page 60 - Meša Selimović - Derviš i smrt
P. 60
me primijetio, kratko me pozdravivsi, nije se izmijenio. Nije im skratio muke, a ni oni se nisu
bunili.
Srecom, konj je pogodio starijeg momka u stegno, i on mu je vratio strasnim udarcem u rebra.
- Lud si ko i on! Izlazite! - viknuo je Hasan, a covjek je bez rijeci othramao izvan domasaja
zivotinje.
Sacekao je da se izmaknu u stranu i stanu uz ogradu, I polako posao prema konju, obilazeci ga
u krugu, prilazeci s glave, uporno mijenjajuci polozaj, ne zureci, ne cineci usplahirene
pokrete, ne nastojeci da ga prevari, sve dok konj nije stao, umiren necim, mozda Hasanovim
ujednacenim kretanjem, mozda njegovim tihim nejasnim rijecima sto su se cule kao
neprestano zuborenje, mozda njegovim upornim pogledom, ili odsustvom straha i bijesa, i
sacekao da mu covjek priðe, jos na izgled nepovjerljiv, frkcuci sirokim nozdrvama, ali je
Hasan vec bio kraj njega, i jos ga umirujuci tihim saputanjem, pruzio ruku prema celu i poceo
da ga miluje, i opet bez zurbe, bez nestrpljenja, kao da i ne primjecuje da konj odmahuje
glavom, polako vracajuci dlan na njusku, na celo, na vrat, pa ga uhvatio za grivu i poveo
prema ogradi.
- Evo - rekao je momcima. - Sad cete valjda moci.
I prisao mi.
- Jesi li dugo cekao? Drago mi je sto si dosao. Hajdemo u kucu.
- Nisi raspolozen danas.
- Bivao sam i gori.
- Hoces li da odem, ako smetam?
- Ne, zasto? Ja bih potrazio tebe, da nisi dosao.
- Jesu li te momci naljutili?
- Jesu. Zelio sam da jedan pogine.
Nista nisam odgovorio.
On se nasmijao: - Pravi derviski odgovor: cutanje. Da, nakrivo sam nasaðen, i govorim
kojesta. Oprosti.
Rekao sam: da odem, a zelio sam da me zadrzi, ne bih mogao, ne bih smio na sokak, ni jutros
nisam lutao bez razloga, htio sam da ga vidim, bila mi je potrebna njegova mirna rijec, i
neprijeteca sigurnost sto je stisavala oluje oko mene, tako covjek zazeli da sjedne ponekad
pored tihe mocne rijeke i da se uspokoji zbog njene mirne snage i sigurnog toka. A eto, nasao
sam drugog covjeka, nepoznatog, bilo mi je zao, osjecao sam se ostecen, i nisam znao sta
mogu uciniti dvojica uznemirenih ljudi.
Srecom, on je umio da se svladava, ili njegova vedra priroda nije mogla dugo da izdrzi bijes, i
