Page 212 - Meša Selimović - Derviš i smrt

- Svejedno ko kaze. Tacno je, provjerili smo. I ne samo to, ima i drugih lazi u njegovoj prici.
Jeste li razgovarali s covjekom koji je njegovu prijatelju toboze donio pismo iz Dubrovnika?
Niste. Lagao je, i kriv je, zato je hapšenje opravdano. A što valija zeli da to vi ovdje ucinite,
to je zato da se ne kaze kako on vrši nasilje, jer nasilje nije, a nece ni da se miješa u vaše
poslove. Svako treba da izvrši svoje, po savjesti.
- Po kakvoj savjesti? Hasan mi je najbolji prijatelj, jedini.
- Utoliko bolje. Svako ce vidjeti da nije posrijedi osveta, vec pravda.
- Molim vezira i tebe da me poštedite u ovom slucaju. Ako bih pristao, ucinio bih strasnu
stvar.
- Ucinio bi pametnu stvar. Jer, valija se pita, kako su oni mogli tako brzo doznati za sve.

Eto, svojim mlitavim rukama poceo je da mi steze cvrstu omcu oko vrata.

- Hoceš li da kazeš da valija sumnja u mene?
- Hocu da kazem, kako bi za sudiju najbolje bilo kad ne bi imao prijatelja. Nikad. Ni jednog.
Jer, ljudi griješe.
- A ako ga ima?
- Onda mora da bira: ili prijatelj ili pravda.
- Necu se ogriješiti ni o prijatelja ni o pravdu. Nije kriv. Ne mogu to uciniti.
- Tvoja stvar. Vezir te ne prisiljava ni na što. Samo...

Znao sam ja to samo. Oblijetalo je oko mene kao crna ptica, stajalo odasvud kao zatvoreni
krug uperenih kopalja. Znao sam, a govorio sebi odlucno: ne dam prijatelja. Bila je to hrabrost
koja mi nije donijela olakšanje. Sjenka oko mene postala je još crnja.

- Samo - rekao je, zimogrozljivo trljajuci debele ruke - znaš valjda koliki te ne vole, i koliko
je tuzbi otišlo u Carigrad. Svi traze tvoju glavu. Vecinu je vezir zadrzao kod sebe. On ti je
odbrana, bez njegove zaštite odavno bi te raznijela tudja mrznja. Ako to ne znaš onda si
budala, a ako znaš, kako mozeš biti toliki nezahvalnik? A zašto te vezir štitio? Zbog lijepih
ociju? Zato što je mislio da se moze na tebe osloniti. A ako vidi da ne moze, zašto bi te i dalje
cuvao? Vlast nije prijateljstvo, vec savezništvo. Cudno je, medjutim, da si ti strog prema
svakome, a blag jedino prema valijim neprijateljima. A prijatelje svojih neprijatelja valija
takodje smatra svojim neprijateljima. Ako su valija i zemlja uvrijedjeni, a ti neceš da ih
odbraniš, i ti si prešao na drugu stranu.
- Procitaj ovo - pruzio mi je neko cage.

Jedva sastavljajuci slova i jedva shvatajuci smisao, procitao sam pismo zemljaka carigradskog
mule, u kome pita valiju zašto tako uporno brani kadiju Ahmeda Nurudina, koji je podstakao
pobunu caršije i, zbog licne mrznje, skrivio smrt ranijeg kadije, cestitog alima i sudije, što je
tuzbom njegove udovice i izjavama svjedoka dokazano, a postoje i tuzbe najuglednijih ljudi,
ogorcenih zbog Ahmed Nurudinove samovolje i teznje da svu vlast uzme u svoje ruke, cime
se ogriješio o šerijat i o visoku carsku zelju da vlast, koja je Padišahu od Boga data i koju on
prenosi na svoje sluzbenike, nigdje ne moze drzati jedan covjek, jer je to put do zuluma i
nepravde. A ako sve nije tako, i ako valija ima drukcije mišljenje i druge razloge, neka mu
javi, da bi znao da se ravna.

Pismo me porazilo.
Znao sam za spletke i zalbe, ali sam prvi put vidio pravi dokaz. Ucinilo mi se da je strijela
prohujala tik mimo mene. Osjetio sam strah.