Page 17 - Meša Selimović - Derviš i smrt

Prisao je tiho, cuo sam ga tek kad je zaskripao pijesak pod njegovim opreznim nogama, i kad
me oprljio njegov stisani dah. Znao sam odmah ko je, i ne okrecuci se, jer niko ne gazi tako
necujno, suvise je rano usvojio oprezan korak.

- Jesam Ii te omeo u razmisljanju?

- Nisi.

I glas mu je tih, skriven, ali jos nevjesto, ptice pjevaju u njemu. I oci ga izdaju, svijetle su i
nemirne.

Nista ga ne pitam, sam treba da kaze. Pristao je da nema licnih tajni, osim onih koje niko ne
moze saznati. Red u tekiji je strog, i zapamtio bih da nije rekao gdje se zadrzao.

- Bio sam u Sinanovoj tekiji. Abdulah-efendija je govorio o spoznaji.

- Abdulah-efendija je misticar. On pripada bajramijskom redu.

- Znam.

- Sta je govorio?

- O spoznaji.

- To je sve sto znas? Nisi nista zapamtio?

- Zapamtio sam stihove koje je tumacio.

- Cije stihove?

- Ne znam.

- Da cujem.

- Tajnu bozjeg jedinstva ne zna Ahriman. Pitaj Asafa, on zna. Moze li vrabac pojesti zalogaj
kao Anka-ptica? Moze li jedna testija zahvatiti vodu velikog mora?˙AE

- To su Ibni Arebini stihovi. Govore da je spoznaja bozje mudrosti moguca samo odabranima,
samo rijetkima.

- A sta ostaje nama?

- Da spoznamo ono sto mozemo. Ako vrabac ne moze progutati zalogaj Anka-ptice, uzece
koliko je u stanju. Testijom ne mozes zahvatiti cijelo more, ali i ono sto zahvatis i to je more.

Naglavce, sa strascu i uzivanjem sam se bacio na to olako pobijanje Ibni Arebine mistike,
mozda prvi put uviðajuci da su nebesa i tajne svemira, da su tajne smrti i postojanja,
najpogodnija oblast u koju se moze pobjeci od ovozemaljskih briga. Kad ne bi postojale,
trebalo bi ih izmisliti, kao pribjeziste.