Page 394 - Ilijada
P. 394

Homer: Ilijada



            320                  I njima učini se, da nad gradom desno proletje;
                                 Videć ga veseli budu, i svima se razgali srce.



                                   b. Hermija prati Prijama k Ahileju. 322-467.


                                    Na kola glatka Prijam starina žurno se popne,
                                 Pa ih iz kapije onda i tr'jema bučnoga pogna.
                                 Naprijed kola sa četir' kotača vukle su mazge
            325                  (Idej ih tjeraše hrabri), a ostrag su stizali konji,
                                 Koje je upravljo starac i bičem ih tjerao brzo
                                 Kroz grad Ilijski sveti; za njime njegovi dragi
                                 Išli su plačući svi, ko u smrt da polazi samu.
                                 Kada iz grada oni već sađu te na polje dođu,
            330                  Onda se vraćati natrag u Ilij stadoše oni,
                                 Sini i zetovi svi, a gromoglasni opazi Zeus-bog
                                 Na polju dvojicu onu i vidjevši požali starca;
                                 Odmah Hermiji on progovori milome sinu:
                                 "Hermija, tebi je mnogo od svega drugoga draže
            335                  S čovjekom se udružit i uslišit, koga te volja.
                                 Odlaz' i Prijama daj k širokobokim ahejskim lađam
                                 Tako povedi, da iz sve iz vojske danajske nitko
                                 Ne smotri, ne vidi njeg, dok k Ahileju ne dođe starac."
                                    Reče, - i njega provođač skoroteča posluša odmah
            340                  Te on za noge onda priveza potplate krasne,
                                 Zlatne ambrosijske te, što po vodi i beskrajnoj zemlji
                                 Tako nošahu njega, ko vjetar što dušući leti;
                                 Uhvati i štap on, što njime zaklapa oči
                                 Ljudima, kojima hoće, a druge budi iza sna;
            345                  Sa tim štapom u ruci skoroteča jaki odleti.
                                 Brzo, Helesponta on se i Troje uhvativ, pođe,
                                 A na gospodičića po licu bijaše nalik,
                                 Koji je najljepše dobi, i brada niče mu prva.
                                    Kad se provezoše oni kraj Ilova velikog groba,
            350                  Ondje ustave mazge i konje, neka u r'jeci
                                 Piju. Uto se mrak po zemlji uhvati veće;
                                 Onda bacivši oči izbliza Hermiju glasnik
                                 Spazi te Prijamu reče i ove mu izusti r'ječi:
                                 "Pazi, Dardanov sine, sad uma treba nam bistra,
            355                  Čovjeka vidim i mislim, obojicu da će nas razdr'jet.
                                 Nego bježimo dajmo na konjima ili ga mol'mo
                                 Koljena njemu obujmiv, da nama milostiv bude."
                                    Reče, - te um se starca pomete, on se poboji
                                 Strašno, i njemu se kosa po gipkome naježi t'jelu;
            360                  On se zapanji tad, al' brzić Hermija k njemu
                                 Dođe, prihvati ruku i prozbori pitajuć njega:
                                 "Kamo si upravio, o oče, konje i mazge


                                                                                                       394
   389   390   391   392   393   394   395   396   397   398   399