Page 392 - Ilijada

Homer: Ilijada

225 Ako je suđeno meni kod ahejskih brodova brzih,
Dobro, neka me odmah Ahilej smakne, kad sina
Svoga u ruke primim, i kad se nadovoljim plača."
Reče i zaklopce krasne od kovčega otvori odmah,
Prekrasnih poklona otud starina izvadi dvanest,
230 Dvanest jednogubih struka i isto toliko sagova,
Plašteva krasnih toliko, toliko i košulja jošte.
Zlatnih talenata potegnuvši deset iznese
I dva tronoga sjajna iznese i četiri kotla,
Također prekrasan kondir, što Tračani dadoše njemu.
235 Veliki dar, kad k njima na poruke dođe; ni njega
Tad ne poštedi starac u dvoru, već željaše vrlo
Milog iskupiti sina. - Trojance, koji u tr'jemu
Stajahu, tjeraše sve i ružno ih psovati stane:
"Odlaz'te, grdinje vi i sramote! Nemate l' sami
240 Kod kuće tužnjave dosta, već dođoste mučiti mene?
Nije l' vam dosta, što Kronov je sin udijelio meni
Jade, te najboljeg sina izgubih, al' znat ćete sami,
Jer će vas lakše sad Ahejci moći ubijat,
Pošto je umr'o on, a u dvore boga Aida
245 Prvo pošao ja, no očima svojim što vidim,
Gdje nam pustoše grad dušmani i gdje nam ga ruše."
Reče te štapom ljude razagna, i oni se maknu
Starcu, koji je hito; sinovima povikne tada
Divnoga Agatona i Helena, Parisa koreć,
250 Pamona, grlatog bojća Polita i ponosnog Dija,
Koreć Antifona sina, Hipotoja, Dejfoba koreć.
Toj devetorici vikne starina i ovo im reče:
"Žur'te se, zločesta djeco i grdila! Ej da mi mrtvi
Mjesto Hektora vi kod brodova brzih ležite!
255 Jao prejadnu meni, - porodih u širokoj Troji
Vrlo dobrih sinova, a sada mi nema ni jednog;
Troila, sa kola borca, bogolikog Mestora nema
Niti Hektora, boga med ljudima, koji se više
Činio da je sin božanski nego čovječji.
260 Sve te pobi mi Ares, a ostaše pokori sami,
Ostaše lašci, igrači, što najbolje po kolu tući
Nogama znadu i janjce i jariće narodu grabit.
Nećete l' brže mi kola prirediti sada i ovo
U njih metnuti sve, da na put odemo odmah?"
265 Reče, - i oni se vike poboje svojega oca,
Kola za dvije mazge s kotačima krasnim iznesu,
Krasna, složena prvom i košaru privežu ozgo,
Zatijem skinu jaram mazgovlji s klinova oni,
Jaram šimširov, s pucem, a kuke držahu čvrsto.
270 S jarmom iznesu remen jarmeni devet lakata
Dug, i na izdjeljanu prikopčaju ga na rudu
Sprijed na okovu tad i kariku pritisnu čavlom,

392