Page 399 - Ilijada

Homer: Ilijada

Tako i Peleju bozi od poroda darove sjajne
535 Dadoše; nekad bo bješe na glasu med ljudima svima
Blagom i obiljem on, Mirmidoncima bijaše vladar;
Ako je i bio smrtan, al' boginju daše mu ženu; -
Ali i njemu je zla udijelio bog, te u domu
Nije se rodilo njemu sinova, da vladaju jednoć,
540 Nego porodi jednog kratkovječna sina; ne dvorim
Njeg u starosti mu ja, jer od doma vrlo daleko
Sjedim pod Trojom tebe i tvoju cvijeleći djecu.
Čujemo, starče, i za te, da s' bio nekada sretan;
Dokle obuzima Lezb, sijelo Makara, gore,
545 Dokle Helespont ide neizmjerni, Frigija ozgo,
Tim si vladao, vele, sinovima dičan i blagom.
A kad ti nebeski bozi sad ovu dadoše b'jedu,
Oko zidova ti bitke i ljudska krvoprolića
Jednako traju, al' trpi, bez prestanka ne plač' u duši,
550 Jer si pomoći nećeš za valjanim tugujuć sinom
Nit' ćeš ga dići, već zlo bi dogodit se moglo i tebi."
Njemu odgovori zatim starina bogoliki Prijam:
"Ne sjedaj mene na stolac, o gojenče Zeusov, dok Hektor
Još u čadoru leži nesahranjen, već daj otkupit
555 Brže, da oč'ma ga vidim, i ucjenu primi od mene
Mnogu, koju ti nosim. Naslađuj se njome i u kraj
Vrati se očinski svoj, u životu kada si mene
Pustio mojem da gledam još i dulje svjetlost sunčanu."
Njega pogleda mrko Ahilej brzonogi veleć:
560 "Nemoj me dražiti, starče, ta i sam sam nakan ti divnog
17
Hektora dati na otkup; od Zeusš je glasnica došla
Mati mi, koja me rodi, starine morskoga kćerka,
18
Pa i za tebe znadem, o Prijame, ne možeš tajit,
Da te je k lađama brzim od bogova doveo neki,
565 Jer se usudio ne bi ni čovjek u naponu, snazi
U vojsku doći, jer ne bi stražare minuti mogo,
Niti bi zasunaka od vrata odrivo lako.
Zato mi nemoj sad uzbunjivati tugama srce,
Da te u svom čadoru ne usmrtim, ako i jesi
570 Sada pribjegar moj, da Zeusov ne prestupim nalog."
Reče, - i njega se starac poboji te posluša r'ječi,
19
A sin Pelejev tad iz čadora poskoči ko lav,
Ne skoči sam, već i dva drugara pođu za njime:
Vitez Automedon jedno i Alkim drugo; - Ahilej
575 Iza Patrokla mrtvog od sviju ih voljaše druga;
Od kola oni mazgove i konje stanu otprezat,

17 559-560. Ahilej je malo srdit (mi bismo danas rekli: nervozan) što je Prijam tako navalio da mu
se odmah preda tijelo Hektorovo, pa neće ni da sjedne, kako mu je Ahilej rekao u st. 522.
18 562. Starina morski je Nerej; vidi 1. pjev., st. 358.
19 571. "posluša r'ječi", tj. umiri se i sjedne.

399