Page 398 - Ilijada
P. 398

Homer: Ilijada



                                 Miloga ugledat sina, od Troje kada mu dođe.
                                 Al' ja prejadan jesam: porodih u širokoj Troji
                                 Vrlo dobrih sinova, a sada mi nema ni jednog.
            495                  Ja sam ih imo pedeset, kad ahejski dođoše sini;
                                 Jedna ih utroba sama devetnaest porodi meni,
                                 Druge mi sinove žene u dvorima rađahu mojim.
                                                                                13
                                 Mnogima nalet je Ares razglobio koljena  njima,
                                                                         14
                                 A kog jedinog imah, te branjaše i grad nam i nas,
            500                  Tog ti nedavno ubi, kad branjaše svoju domaju,
                                 Hektora. K lađama zato i dolazim ahejskim sada
                                 Njega otkupit od tebe i ucjenu nosim golemu.
                                 A ti se bogova boj, Ahileju, smiluj se na me
                                 Oca se sjetivši svoga, - od njega jadniji ja sam,
            505                  Koji podnesoh, što nije pozemljar ni jedan, te pružih
                                 Ruku k ustima onom junaku, što sina mi ubi."
                                                                              15
                                    Reče te pobu di žudnju u njemu, za ocem da plače.
                                 Za ruku starca uzev Ahilej malo ga rine.
                                 Od njih se dvojice jedan ljudomore Hektora sjeti
            510                  I tužno plakaše savit Ahileju pred noge divnom,
                                 A svog sad plakaše oca Ahilej, a sad Patrokla
                                 Plakaše, te plač njihov po čitavu stane čadoru.
                                 A kad se jauka već Ahilej nadovolji divni,
                                 Te mu plakanja želja iz udova, iz srca ode,
            515                  Sa svog digne se stoca i podigne za ruku starca
                                 Glavu mu sijedu žaleć i sijedu njegovu bradu,
                                 Besjedu započne s njim i krilate prozbori r'ječi:
                                 "Jadniče, doista zla si pretrpio mnogo u duši!
                                 Kako se usudi sam ka ahejskim lađama doći
            520                  Na oči čovjeku onom, sinova što je već mnogo
                                 Valjanih posmico tebi? u tebe je gvozdeno srce!
                                 Nego na stolac se deder posadi, i u srcu jade
                                 Pustimo neka se smire, iako žalosni jesmo,
                                 Jer strahoviti plač pomoći nam neće baš ništa.
            525                  Tako već besmrtni bozi odrediše ljudima jadnim,
                                 Neka žive u tuzi, a bez briga oni su sami.
                                                                         16
                                 Dvije bo bačve leže u Zeusovu domu, - iz jedne
                                 Darove daje zle, a iz druge darove dobre.
                                 Kome gromovni Zeus iz obiju bačava sm'ješa,
            530                  Taj će sada na zlo, a sada na dobro naići;
                                 Kome nevolje dade, u ruglo vrgne ga Zeus-bog,
                                 Te tog po zemlji divnoj gladotinja progoni huda;
                                 Luta, a bogovi njega ne časte ni ljudi smrtni.

                   13  495-497. vidi bilješku u 6. pjev., st. 244-247.
                   14  498. "razglobio koljena", vidi 4. pjev., st. 469.
                   15  506. Prijam pruža ruku k ustima Ahilejevim ponizno ga moleći; inače u takvu događaju molitelj
                   hvata za podbradak onoga koga moli; vidi 1. pjev., st. 501. i 10. pjev., st. 454.
                   16  525-526. Misao koja se ovdje izriče dosta je nalik na onu u 17. pjev., st. 446-447.


                                                                                                       398
   393   394   395   396   397   398   399   400   401   402   403