Page 391 - Ilijada
P. 391

Homer: Ilijada






                                           D. Prijam kod Ahileja. 188-694.




                                            a. Spremanje na put. 188-321.


                                    Tako rekavši riječ brzonoga Irida ode.
                                 A kralj sinovima kola s kotačima krasnim uprezat,
            190                  Kola za dvije mazge zapovjedi i koš privezat;
                                 Sam u komoru sađe u svođenu, koja je bila
                                 Od drva kedrovoga, visoka, blistavila puna,
                                 Ženu Hekabu k sebi pozove i ovo joj reče:
                                 "Nesretnice, od Zeusa sa Olimpa glas mi je došo,
            195                  Sina iskupiti milog da k lađama ahejskim idem
                                 Dare Ahileju noseć, da ublažim njegovo srce.
                                 Nego deder mi reci, što s' tebi u srcu čini?
                                 Jerbo srce mene i duša potiče strašno
                                 Onamo k lađama poći u široku ahejsku vojsku."
            200                     Reče, - al' zakuka žena i ove odgovori r'ječi:
                                 "Ao, kamo ti pamet, sa koje si prije na glasu
                                 Bio med ljudima tuđim i onima, kojima vladaš?
                                 Kako k ahejskim sam otići lađama hoćeš
                                 Na oči čovjeku onom, sinova što je već mnogo
            205                  Valjanih posmico tebi? U tebe je gvozdeno srce!
                                 Ako te okrutni onaj i nevjerni uhvati čovjek
                                 Te te očima vidi, na tebe se smilovat neće
                                 Nit' će se žacati ubit. Daleko u sobi ovdje
                                 Hektora plačimo sad! Pri rođenju njegova negdje
            210                  Zaprede uz nit života sudbina sitna, da pseta
                                 Brzo nahrani on od roditelja daleko
                                 Kod tvrdog čovjeka onog. Po sredini njegovu jetru
                                 Mogla bih da zagrizem i izjedam! Tako bi bila
                                 Naplata za sina moga, jer strašljiva smako ga nije,
            215                  Nego za Trojce se on i za Trojanke njedara niskih
                                                                                 6
                                 Borio, niti je na strah, na bježanje mislio svoje."
                                    Njojzi prihvati riječ starina bogoliki Prijam:
                                 "Nemoj me ustavljat, hoću da idem, - ne budi meni
                                 U kući zloglasna ptica, jer nećeš me moći odvratit.
            220                  Da mi je drugi tko od zemaljskih rekao ljudi,
                                 Vrač il' kakav svećenik il' žrtava kakav nadgledač,
                                 Laž je - mi bismo rekli, odvratili bismo se više:
                                 A sad, gdje boginju čuh i svojim je očima vidjeh,
                                 Idem, i besjeda neće badava biti; al' umr'jet


                   6  215. "Trojanke njedara niskih", vidi 18. pjev., st. 122.


                                                                                                       391
   386   387   388   389   390   391   392   393   394   395   396