Page 389 - Ilijada
P. 389

Homer: Ilijada



                                 Radi Hektora mrtvog i tvojeg gradobije sina.
                                 Oni skoroteču šalju oštrovidnog, neka ukrade
            110                  Hektora, al' ja hoću Ahileju slavu da dadem,
                                 Tvoje da prijateljstvo i štovanje sačuvam sebi.
                                 U vojsku idi brzo veoma i javider sinu;
                                 Reci mu, bozi se srde, a od svih bogova vječnih
                                 Ja se najviše gnjevim, gdje Hektora u srcu mahnit
            115                  Kod lađa srpastih drži i ne da njega otkupit,
                                 Ne bi l' se pobojo mene i Hektora dao na otkup.
                                 A ja ću k Prijamu poslat junačini Iridu brzu,
                                 K lađama ahejskim sina nek ide iskupiti milog
                                 Dare Ahileju noseć, da ublaži njegovo srce."



                                    B. Tetida dolazi Ahileju, koji joj obećava
                                           da će izručiti Hektora. 120-142.


            120                     Reče, - i Tetida njega srebronoga posluša odmah;
                                 Vinuv se Olimpskoj gori niz glavice boginja ode
                                 I dođe sinu u čador. Zateče ga ona unutra
                                 Tužno gdje jeca, a mili drugari okolo njega
                                 Žure se, trude se svi i ručak gotove sada;
            125                  Velikog zaklaše već u čadoru gustorunog ovna.
                                 Gospođa majka sjedne uz njega odmah nablizu,
                                 Rukom ga pogladi i r'ječ izustivši prozbori ovu:
                                 "Dokle ćeš jadovat, čedo oj moje, dokle ćeš tužit
                                 I izjedati srce na postelju niti na hranu
            130                  Ne misleč? Dobro bi bilo obljubiti kakovu ženu,
                                 Jerbo mi nećeš dugo već živjeti, nego i tebi
                                 Blizu već stoji smrt i sudbina teška ti stoji.
                                 Nego čujder me brzo, od Zeusa ti glasnica ja sam.
                                 Veli ti, bozi se srde, a od svih bogova vječnih
            135                  On se najviše gnjevi, gdje Hektora u srcu mahnit
                                 Kod lađa srpastih držiš i njega ne daš otkupit.
                                 Daj ga brže na otkup i mrtvačku ucjenu primi."
                                    Odgovarajuć njojzi brzonogi reče Ahilej:
                                 "Tako nek bude, - tko ucjenu da, nek nosi mrtvaca,
            140                  Ako mi Olimpljanin zapov'jeda ozbiljno sam to."
                                    Tako su mati i sin u gomili ahejskih lađa
                                 Jedno sa drugim mnoge govorili krilate r'ječi.












                                                                                                       389
   384   385   386   387   388   389   390   391   392   393   394