Page 388 - Ilijada
P. 388
Homer: Ilijada
60 Ja odgojih, othranih i čovjeku dah je za ženu
Peleju, kojega bozi od svega ljubiše srca.
Svi ste bogovi bili na piru, - među njima ti se,
Nevjero, zločestih druže, sa formingom gošćaše tada."
Nebeski oblačnik Zeus odgovori njojzi i reče:
65 "Nemoj se, Hero, vazda na bogove srditi druge!
Jednako nećemo častit obojicu: - al' je i Hektor
Bozima najdraži bio od sviju, što žive u Troji,
Svima i meni, jer vazda na darove mišljaše drage.
Nikad mi ne bješe oltar bez podjednake bez gozbe,
70 Bez pretiline i vina, već kakvi su darovi nama.
Ali se prođimo tog, da se Hektor smjeli ukrade,
Jer to i nije moguće učinit, da ne zna Ahilej,
Kada mu u pomoć danju i noću dolazi mati.
Nego da sada mi tko srebronogu Tetidu zovne,
75 Da joj besjedu mudru izrečem, nek bi Ahilej
Dare od Prijama uzo, na otkupe Hektora dao."
Reče, - i Irida javit vjetronoga otiđe odmah.
Među gredovitim Imbrom i Samom baš u sredini
U more skoči crno, i za njom voda zašumi.
80 Irida zaroni tamo u pučinu olovu slična,
Koje se u more spušta o rogu tornoga vola
I smrt ribama nosi mesoždernim. Tetidu ona
U spilji prostranoj nađe, a boginje druge oko nje
Pomorske bjehu u skupu i sjeđahu; med njima ona
85 Plakaše sudnju sina nezazornog, koji je imo
Pasti u grudastoj Troji daleko od očinske zemlje.
Irida blizu nje brzonoga stane i reče:
"Zove te, Tetido, Zeus pun vječne mudrosti, diž' se."
Boginja srebrnih nogu odgovori Tetida njojzi:
90 "Čemu mi veliki bog poručuje onaj? a ići
Ja se med besmrtne žacam preko mjere u srcu jadna.
Idem, i što mi rekne, izreći mi uzalud neće."
Boginja uzorita kad tako reče, navuče
Mrki na se prijevjes, od kojega odjeće nema
95 Crnje, i pođe, a pred njom vjetronoga Irida brza
Vodeć je; a vali morski uvijali su se oko njih.
Kad već na obalu dođu, tad obje u nebo prhnu;
Zeusa gromoglasnog nađu, a bogovi svi oko njega
Blaženi vječni sjede u skupu. Tetida sjedne
100 Ondje uz oca Zeusa, a makla joj se Atena.
Zlatni u ruke kondir ljeporuka metne joj Hera
Te je pozdravi r'ječma, a Tetida vrati ga ispiv.
Med njima otac ljudi i bogova besjedu počne:
"Ako i žalosna jesi, na Olimp si, Tetido, došla
105 U srcu noseći tugu bez prebola; znadem je i sam.
Al' ću ti ipak reći, zbog čega te ovamo pozvah.
Zavada traje devet već dana med bozima vječnim
388