Page 388 - Ilijada
P. 388

Homer: Ilijada



             60                  Ja odgojih, othranih i čovjeku dah je za ženu
                                 Peleju, kojega bozi od svega ljubiše srca.
                                 Svi ste bogovi bili na piru, - među njima ti se,
                                 Nevjero, zločestih druže, sa formingom gošćaše tada."
                                    Nebeski oblačnik Zeus odgovori njojzi i reče:
             65                  "Nemoj se, Hero, vazda na bogove srditi druge!
                                 Jednako nećemo častit obojicu: - al' je i Hektor
                                 Bozima najdraži bio od sviju, što žive u Troji,
                                 Svima i meni, jer vazda na darove mišljaše drage.
                                 Nikad mi ne bješe oltar bez podjednake bez gozbe,
             70                  Bez pretiline i vina, već kakvi su darovi nama.
                                 Ali se prođimo tog, da se Hektor smjeli ukrade,
                                 Jer to i nije moguće učinit, da ne zna Ahilej,
                                 Kada mu u pomoć danju i noću dolazi mati.
                                 Nego da sada mi tko srebronogu Tetidu zovne,
             75                  Da joj besjedu mudru izrečem, nek bi Ahilej
                                 Dare od Prijama uzo, na otkupe Hektora dao."
                                    Reče, - i Irida javit vjetronoga otiđe odmah.
                                 Među gredovitim Imbrom i Samom baš u sredini
                                 U more skoči crno, i za njom voda zašumi.
             80                  Irida zaroni tamo u pučinu olovu slična,
                                 Koje se u more spušta o rogu tornoga vola
                                 I smrt ribama nosi mesoždernim. Tetidu ona
                                 U spilji prostranoj nađe, a boginje druge oko nje
                                 Pomorske bjehu u skupu i sjeđahu; med njima ona
             85                  Plakaše sudnju sina nezazornog, koji je imo
                                 Pasti u grudastoj Troji daleko od očinske zemlje.
                                 Irida blizu nje brzonoga stane i reče:
                                 "Zove te, Tetido, Zeus pun vječne mudrosti, diž' se."
                                 Boginja srebrnih nogu odgovori Tetida njojzi:
             90                  "Čemu mi veliki bog poručuje onaj? a ići
                                 Ja se med besmrtne žacam preko mjere u srcu jadna.
                                 Idem, i što mi rekne, izreći mi uzalud neće."
                                    Boginja uzorita kad tako reče, navuče
                                 Mrki na se prijevjes, od kojega odjeće nema
             95                  Crnje, i pođe, a pred njom vjetronoga Irida brza
                                 Vodeć je; a vali morski uvijali su se oko njih.
                                 Kad već na obalu dođu, tad obje u nebo prhnu;
                                 Zeusa gromoglasnog nađu, a bogovi svi oko njega
                                 Blaženi vječni sjede u skupu. Tetida sjedne
            100                  Ondje uz oca Zeusa, a makla joj se Atena.
                                 Zlatni u ruke kondir ljeporuka metne joj Hera
                                 Te je pozdravi r'ječma, a Tetida vrati ga ispiv.
                                 Med njima otac ljudi i bogova besjedu počne:
                                 "Ako i žalosna jesi, na Olimp si, Tetido, došla
            105                  U srcu noseći tugu bez prebola; znadem je i sam.
                                 Al' ću ti ipak reći, zbog čega te ovamo pozvah.
                                 Zavada traje devet već dana med bozima vječnim


                                                                                                       388
   383   384   385   386   387   388   389   390   391   392   393