Page 363 - Ilijada

Homer: Ilijada

Od njih za struku jednog, a drugog za košulju vuče;
Gdjekojem bude ga žao, pa vrčić dade mu mali,
495 Usne okvaši njim, al' ne može okvasit grla.
Dječak, što ima i oca i majku, od gozbe ga riva,
Rukama njega lupa i grdnim ga r'ječima psuje:
""Odlaz' odavde, tvoj se među nama otac ne gosti.""
Zaplakan onda se dječak udovici materi vraća, -
500 Sin naš Astijanaks, što prije na koljenma ocu
Jedaše samo mozak i ovnujsko debelo meso.
Kad bi ga san savlado, i kad bi se igrati presto,
Tad bi u krevetu spavo na rukama dojkinje svoje
Na mekom ležištu svom nadovoljiv obiljem srce.
505 A sad će trpjeti mnogo izgubivši miloga oca
Sin naš Astijanaks, kog Trojci nazivaju tako,
Jer si im sam ti vrata i zidove branio duge.
17
A sad kod srpastih lađa daleko od oca i majke
Crvi će vrvjet po tebi i, kad te se nasite pseta,
510 Gola te jest, a u tebe u dvorima ruho ti mnogo
Tanko i mileno leži, što ženske otkaše ruke.
Al' ja ću ruho sve na ognju spaliti žarkom
(Nema ti koristi od njeg, jer na njem nećeš počivat),
Slava pred Trojankama i Trojcima neka ti bude."
515 Tako plačući reče, a žene jecahu za njom.

17 506-507. vidi 6. pjev., st. 402-403.

363