Page 358 - Ilijada

Homer: Ilijada

Hektor. Nezazornom on progovori Peleju sinu:
"Promaši, bozima slični Ahileju! nije ti moja
280 Nimalo poznata sudnja od Zeusa, kako si reko,
Već si priklapalo ti i prepreden samo govornik,
Ne bi l' se pobojo tebe, izgubio srce i snagu.
Nećeš ti meni u b'jegu u leđa koplje zabosti,
Nego kad jurnem na te, pogodi me kroz prsi njime,
285 Dade li tebi bog. Al' sad mi se mjedenog koplja
Čuvaj! Ej da ga c'jelo u svojoj koži poneseš!
Onda bi ratovati Trojancima olako bilo,
Kada bi nestalo tebe, jer najveća ti si im muka."
Reče i zamahne kopljem dugosjenim i tad ga baci
290 Te on Ahilejev štit po sredini pogodi dobro,
Ali se koplje odbi daleko. Hektor se nato
Razgnjevi, gdje mu je koplje iz ruke izletjelo zalud,
Stane pokunjen drugog jasenova nemajuć koplja;
Vikne Dejfoba, brata bjeloštitnika, od njega
295 Ištući drugo koplje, al' Dejfoba ne bješe blizu.
Onda se dosjeti Hektor u duši i rekne ovo:
"Ao, doista mene već zovnuše bogovi u smrt!
A ja ti mišljah sveđ, da je junak Dejfob uz mene,
Ali je on u gradu, Atena prevari mene.
300 Huda već mi je smrt u blizini, nije daleko;
Bježanja nema više; već odavno draže je tako
Zeusu i njegovu sinu daljnometnom, koji su prije
Mene branili rado, al' sada me snalazi sudnja.
Ali bez borbe lje i bez slave poginut neću,
305 Djelo ću veliko svršit, i unuci znat će za njega!
Tako izreče i mač povuče mjedeni oštri,
Koji mu višaše velik i težak ispod slabina;
Vine se stisnuvši se ko orao, ptić iz visina,
Koji se na polje znade zaletjet kroz oblake crne,
310 Jagnje da ugrabi nježno il' zeca, plašljivo zv'jere:
Tako se vine i Hektor sjajnošljemac mašući mačem.
Al' i Ahilej nasrnu, i divljeg mu gnjeva se srce
Napuni, prsi krasnim i umjetnim zaštiti štitom,
Ktome sa četir' branika na glavi se klimaše njemu
315 Kaciga, a griva zlatna na kacigi trepćaše krasna,
Koje je stavio mnogo Hefesto okolo vrška.
Kako večernjača šeće med zvjezdama u gluho doba,
Najljepša nebeska zv'jezda od sviju na nebu zv'jezda:
Tako se oštro sjalo oštrice, što ga Ahilej
320 Desnicom vrćaše o zlu konjokroti Hektoru misleć, "
Krasnu mu gledajuć kožu, gdje b' najprije raniti mogo,
Mjedeno oružje krasno pokrivalo kožu mu dobro,
Što ga s jakoga skinu Patrokla, pošto ga ubi;
Al' se viđaše mjesto, gdje kosti ključne s ramena
325 Uz grlo drže vrat, kud najbrže nestane duše;

358