Page 360 - Ilijada
P. 360

Homer: Ilijada



                              Krvavo oružje njemu; Ahejci se ostali strče,
         370                  Stanu motriti uzrast i lice Hektora divno,
                              Ali bez udarca kojeg ni jedan ne pristupi k njemu.
                              Tada je gdjekoji k drugu okrenuv se reko ovako:
                              "Ao, Hektora sad opipavat je dakako lakše,
                              Negoli kad je lađe zapalio gorućim ognjem!"
         375                  Tako je gdjekoji reko i darnuo Hektora stupiv.
                                                                           12
                                 Kada mu odoru skine brzonogi divni Ahilej,
                              Među Ahejcima ustav progovori krilate r'ječi:
                              "Prijatelji oj moji, čelovođe argejske mudre,
                              Pošto dadoše bozi savladati čovjeka ovog,
         380                  Koji nam počini zla (ne počiniše toliko skupa
                              Ostali svi), ded sada u oružju okolo grada
                              Pođimo, da vidimo, što misle činit Trojanci,
                              Pošto je ovaj pao, da l' kane strmenu Troju
                              Ostavit ili ostat, iako Hektora nema.
         385                  Ali zašto mi srce na takove pomisli misli?
                              Jošte neoplakan leži, nesahranjen mrtvi Patroklo
                              Kod lađa, kojega neću zaboravit, dok mi se budu
                              Koljena micala moja, dok budem med ljudima živim.
                              Ako se ne misli već na mrtvace u domu Aida,
         390                  Al' ću se i tamo ja drugara miloga sjećat.
                              Al' sad ded zapjevajmo peeon, ahejski momci!
                              K prostranim vrat'mo se lađam, ponesimo sa sobom ovog
                              Veliku stekosmo slavu, kad ubismo Hektora divnog,
                              Kojega slavljahu Trojci po gradu kakono boga."
         395                     Reče te graditi stane od Hektora sramotna djela.
                              Žile na obje noge od pete do gležnja njemu
                              Probuši divni Ahilej i volujski remen uvede,
                              Priveže za kola njega i ostavi, da mu se glava
                              Vuče. U kola uđe i oružje dignuvši slavno
         400                  Ošine konje, da trče, i oni hotno  polete.
                                                             13
                              Povlačeni se Hektor zaprašio, mrka se njemu
                              Rasula kosa, a glava u prahu se njegova našla
                              Dražesna nekad, a tada dušmanima dade je Zeus-bog,
                              Neka nagrde nju u njegovoj očinskoj zemlji.









               12  371-375. Ne mora se misliti da su Ahejci mrtva Hektora bez ikakve potrebe divljački mrcvarili, nego
               se može uzeti da ga je svaki malo bocnuo kopljem; jedan je počeo, a drugi za njim; obuzeti radošću
               što je nestalo prvog junaka trojanskog nijesu pravo ni znali što rade. Ali ako se i uzme da su doista
               Hektorovo tijelo mrcvarili, oni su i sami vidjeli da je to upravo kukavičluk, kako dokazuju njihove
               riječi u st. 373-374.
               13  400. "hotno", tj. hoćko.


                                                                                                       360
   355   356   357   358   359   360   361   362   363   364   365