Page 365 - Ilijada
P. 365

Homer: Ilijada



                              Ktome i svinja mnogo bjelozubih gojnih i masnih
                              Paljahu pružajuć ih nad ognjem boga Hefesta;
                                                                           1
                              Krv oko mrca poteče, te b' vrčima mogao grabit.




                                             B. Noćna utvara. 35-107.

          35                     Vlastelja brzih nogu Ahileja, Peleju sina,
                              Ahejski knezovi tad Agamemnonu divnom povedu
                              Jedva ga nagovoriv, jer ljutit zbog druga bješe.
                              Kad k Agamemnonu oni pod čador dođoše veće,
                              Onda jasnogrlim odmah glasnicima poviknu ondje,
          40                  Uz vatru veliki tronog nek pristave, ne bi li onog
                              Mogli navesti, da svoje izapere krvave rane;
                              Al' on se nećaše tvrdo i zakletvom još se zakune:
                              "Tako mi najboljeg boga od sviju i najvišeg, Zeusa,
                              Nije pravo, da idem dotaći se kupelji glavom
          45                  Prije no na vatru metnem Patrokla i grob mu naspem,
                              Dok si ne odrežem kosu, jer druga mi žalost ovako
                              U srce neće doći, među živim ljudma dok budem.
                              Nego na žalosnu mi na gozbu pođimo sada,
                              A sjutra u zoru ti, Agamemnone, kralju junaka,
          50                  Daj zapovjedi drva dovesti i sve priredit,
                              S čime mrtvacu valja otići u mrak i tamu,
                              Neka vjekoviti oganj što prije onoga spali
                              Ispred očiju nama, a narod će poći na poso."
                                 Reče, a oni ga čuju i rado se pokore njemu.
          55                  Brzo večeru ondje pripremivši stanu se tada
                              Gostit, i podjednake premaklo se nije im gozbe
                              Srcu; kad žudnju za pićem i za jelom namire veće,
                              Onda spavati u svoj u čador otiđe svaki,
                              A sin Pelejev legne uz obalu prešumnog mora
          60                  Med Mirmidoncima svojim med mnogima uzdišuć teško,
                              A legne na čistini, gdje o brijeg pljuskahu vali.
                              Kad san osvoji njega i rastjera iz srca brige
                              Tvrdo obuzevši njeg, jer je vrlo utriorio b'jela
                              Koljena Hektora goneć k vjetrovitom Ilijskom gradu,
          65                  Onda jadnoga duša Patrokla pristupi k njemu,
                              U svem mu nalična bi, veličinom i očima krasnim,
                              I glasom, i ruhom istim obučena bijaše duša.
                              Čelo glave mu stane i ovu mu besjedu reče:
                              "Spavaš, Ahileju ti, zaboravivši za mene!
          70                  Zanemarivo me n'jesi, dok življah, već sada, kad umr'jeh.
                              Mene što prije sahrani, da probijem vrata Aida!
                              Utvare, pokojnih duše, od sebe me gone daleko,

               1  33. "nad ognjem boga Hefesta" kao u 9. pjev., st. 468.


                                                                                                       365
   360   361   362   363   364   365   366   367   368   369   370