Page 361 - Ilijada
P. 361

Homer: Ilijada



                     11. Hekaba, Prijam, Andromaha nariču za Hektorom. 405-515.


         405                     Tako se Hektoru sva uprljala glava u prahu;
                              A mati čupajuć kosu daleko b'jeli prijevjes
                              Baci i ugledav sina glasovito zakuka vrlo.
                              I mili otac tužno zaleleče, i sav po gradu
                              Čitavom stane narod lelekati, kukati stane.
         410                  To je nalično bilo veoma, kao da s vrha
                              Cio Ilijski grad brežuljkasti gori u ognju.
                              Jedva Prijama ljudi uzdrže, koji je htio
                              Na polje u neznani izići kroz Dardanska vrata.
                              Valjat se stane starac po prahu i sve ih redom
         415                  Moliti, svakoga on poimence zvaše junaka:
                              "Stan'te, oj mili, te mene - iako ste tužni veoma -
                              Pustite iz grada izić i k ahejskim lađama ići;
                              Idem da čovjeka tog, bezakonog ziotvora, molim,
                              Neće l' mi poštovat dob i na moju se smilovat starost, -
         420                  Starac je, kako sam ja, i njegov roditelj Pelej,
                              Koji Ahileja rodi i narodu othrani trojskom
                              Na muku, a jade meni od sviju najveće zada;
                              Sinove pobi tolike, sve same bujne mladiće!
                              Al' ni za kojim od njih ne tužim jadan toliko,
         425                  Kol'ko za jednim, za njime, za Hektorom. Jad će me s njega
                              Odn'jet k Aidu ljut! Ej, da m' je na rukama umro,
                              Do sita bismo se mi i naplakat, naridat mogli,
                              I mati, koja ga rodi prenesretna, i ja sa njome."
                                 Tako plačući reče, i građani jecati stanu.
         430                  Tužnjavu Hekaba tužnu med ženama trojanskim počne:
                              "Dijete, jadne li mene! A čemu da nesretna živim,
                              Mrtav kad si mi ti? U tvrđavi bio si meni
                              Danju i noću ponos, a Trojcima, Trojkama svima
                              Uzdanje bio u gradu, i oni kakono boga
         435                  Pozdravljali su tebe, jer dika si velja im bio,
                              Dok živ bješe, a sada sudbina je i smrt te snašla."
                                 Tako plačući reče, a Hektorova još žena
                              Ne ču ništa, jer nije oglasnik joj pouzdan došo
                              Javiti, da joj je muž pred vratima ostao gradskim.
         440                  Nego visokom domu u sredini veliko tkanje
                              Dvostruko porfirno tkaše uvezujuć šareno cv'jeće.
                              Ona u kući svojim ljepokosim dvorkinjam vikne,
                              Velji nek pristave tronog uz oganj, da Hektora čeka
                              Toplica kupelj, s mejdana kad kući se povrati natrag,
                                                                                 14
         445                  Luda, kad znala nije, Ahilejevom da rukom
                              Svlada njega Atena od kupelji vrlo daleko.
                              Lelek začuje ona i kuknjavu s kule, i njojzi


               14  443-444. O toploj kupelji vidi u 10. pjev., st. 576.


                                                                                                       361
   356   357   358   359   360   361   362   363   364   365   366