Page 367 - Ilijada

Homer: Ilijada

Neka drva dovezu, a dobar s njima se digne
Junak Merion tad Idomeneja subojnik hrabrog,
Sjekire noseć u ruku drvosjekle pođoše oni,
115 Noseć i pletena uža, a pred njima iđahu mazge;
Uz brdo idoše mnogo i niz brdo, koso, postrance.
A kad izvorljivoj Idi u dolove stigoše veće,
Odmah žureć se uzmu dugo'rtom mjeđu ods'jecat
Visoke brsnate hraste, i hrasti s velikom praskom
120 Ondje padati stanu. Rasc'jepav ih tada Ahejci
Privežu ih na mazge , a one gažahu zemlju
2
Na ravan doći želeći kroz onu čestinu gustu.
Panje nošahu sve drvosječe, kako im reče
Junak Merion to, Idomeneja subojnik hrabrog.
125 Bace na obalu drva po redu, gdje je Ahilej
Grobni veliki hum Patroklu izbro i sebi.
Kad već svu silu drva posvuda nabacaju oni,
Sjednu u skupu se ondje držeći; divni Ahilej
Odmah ratoljubnim tad Mirmidoncima povikne glasno,
130 Neka oružje pašu i u kola upregnu konje.
Oni se dizahu odmah i oružje metahu na se,
A tad u kola skoče uzdodrže i s njima borci;
Naprvo pođu kola, a ostrag oblak pješaka,
Mnoštvo, a u sredini Patrokla nošahu druzi,
135 Vlase rezahu svoje i bacahu njih na mrtvaca
Te ga obasuše svega, a odzad dižaše glavu
Tužan Ahilej, jer druga nezazornog slaše k Aidu.
Kad već na mjesto dođu, Ahilej što im ga reče,
Polože breme i drva Patroklu obilno slože.
140 Tad se brzonogi divni Ahilej dosjeti drugom:
Dalje od lomače stane i plave odreže vlase,
Što ih je Sperhiju bogu već otprije njegovo bujne;
Glednuv na iskričavu na pučinu zlovoljan reče:
"Uzalud otac je Pelej, o Sperhiju, obećo tebi,
145 Ako se onamo vratim na postojbinu mi milu,
Da ću ti odrezat vlase i svetu tad hekatombu
Žrtvovat, neškopljenih pedeset ti ovnova bacit
U vrela, gdje ti je sveti gaj i kadilni oltar.
Tako se moljaše on, al' izvršio n'jesi mu želju!
150 A kad se ne vraćam više na postojbinu mi milu,
Nek mi je prosto vlase Patroklu vitezu dati."
Reče te u ruke milom drugaru postavi svoje
Vlase, i žudnju u svih, da plaču, potakne time.
Koliko ridahu ondje, sunčana bi svjetlost ih zašla,
155 Da k Agamemnonu stupiv Ahilej divni ne reče:
"Tvoje će riječi, sine o Atrejev, najviše narod
Ahejski poslušati (imade se naplakat kada).

2 121. "Privežu ih na mazge", tj, užima što su ih ponijeli, kako se kaže u st. 115.

367