Page 356 - Ilijada
P. 356

Homer: Ilijada



                              Ne bi l' ga strelama svojim obranili zgora junaci,
                              Toliko put ga Ahilej, pretekav ga, put polja odbi
                              I sam trčaše pritom držeći se jednako zida.
                              Kao što ne može u snu proganjač stizat bjegunca,
         200                  Jedan ne može bježat, a jedan ne može stizat:
                              Tako ne može onaj uteći, a ovaj ga stići.
                              Kako bi Kerama smrti izmaknuo Hektor do sada,
                              Da mu priskočio nije sad posljednji put bog-Apolon,
                              Da mu ud'jelio nije junaštvo i koljena brza?
         205                     I tad Ahilej divni momčadma namagne glavom
                              Nikome oštru str'jelu na Hektora pustit ne dajuć,
                              Da mu tko ne otme slavu, te on da ga zgodi tek drugi.



                       B. Atena navede Hektora da stane i dočeka Ahileja. 208-247.

                                 Al' kad već četvrti put do ljepotekih izvora stignu,
                              Mjerila raširi zlatna tad Otac  i dvije Kere
                                                          10
         210                  Prebolne smrti vrgne unutra namjenjujuć jednu
                              Divnom Ahileju, drugu konjokroti Hektoru dičnom,
                              Hvativ po sr'jedi povuče: a Hektorov udes pretegnu
                              Spuštajuć se k Aidu, te ostavi njega Apolon.
                              K sinu tad Pelejevu Atena sjajnooka dođe,
         215                  Bliže pristupi k njemu i krilate prozbori r'ječi:
                                                                          11
                              "Svijetli ljubimče Zeusov, ja mislim, da ćemo sada
                              K ahejskim lađama don'jet golemo slavno dobiće
                              Ubivši Hektora mi nezasitnog onog bojnika.
                              Uteć nam ne može već ma koliko se mučio mnogo
         220                  Branitelj bog Apolon, ni makar se on radi njega
                              Egidonoši Zeusu pred nogama valjao moleć.
                              Nego de stani, odahni, a ja ću k njemu otići
                              Pa ću ga nagovorit da iziđe s tobom na borbu."
                                 Reče Atena, i nju Ahilej posluša rado,
         225                  Stane i nasloni se na koplje mjedena rta.
                              Od njeg ode Atena i k Hektoru pristupi divnom
                              Stasom se i glasom stvoriv neslomljivim Dejfobu slična,
                              Bliže pristupi k njemu i krilate prozbori r'ječi:
                              "Dragiću, vrlo li tebi Ahilej dosađuje brzi
         230                  Goneć te nogama brzim pod zidima trojanskog grada!
                              Nego stanimo deder i čekajmo, bran'mo se od njeg."
                                 Njoj odgovarajuć reče sjajnošljemac veliki Hektor:
                              "Ti si mi, Dejfobe, od sve rodbine najdraži bio,
                              Od svih sinova, što ih sa Hekabom izrodi Prijam.

               10  209. "Otac", tj. Zeus koji je otac bogova i ljudi; što Zeus čini u st. 206-212., to čini on i u 8. pjev., st.
               69-72.
               11  214-215. ne kaže se u kojoj prilici dolazi Atena k Ahileju; vidi 20. pjev., st. 330-331.


                                                                                                       356
   351   352   353   354   355   356   357   358   359   360   361