Page 357 - Ilijada
P. 357

Homer: Ilijada



         235                  A od sada te mislim još i više častit u duši,
                              Kad si se mene radi usudio iz grada izić,
                              Čim si me ugledao, a ostali svi su unutra."
                                 Prihvati riječ Atena, sjajnooka boginja, veleć:
                              "Dragiću, mnogo me otac pa gospođa majka za njime
         240                  Moljaše koljena grleć, a moljahu još i drugari,
                              Neka ostanem tamo, jer svi se plaše veoma;
                              Ali meni su jad i tuga ubijali srce.
                              A sad jurnimo u boj i nimalo ne žali koplja,
                              Pa da vidimo, hoće l' Ahilej ubiti nas dva,
         245                  Krvavo oružje naše ka prostranim lađama odn'jet,
                              Ili će on u boju od tvojega poginut koplja."
                                 Tako mu reče Atena i lukavo njega povede.




                                C. Hektor ne može odoljeti Ahileju. 248-336.

                                 Kada se jedan drugom već blizu nađoše oni,
                              Veliki Hektor njemu sjajnošljemac prozbori prvi:
         250                  "Pred tobom, Pelejev sine, od sada već uzmicat neću,
                              Kada sam bježao triput pod zidima trojskoga grada,
                              Bojeć se dočekat tebe, al' sada me srce potače
                              Stati nasuprot tebi, il' svladao il' bio svladan.
                              A i bogove amo zazov'mo, jer oni će biti
         255                  Najbolji nama svjedoci i pogodbe naše čuvari.
                              Neću te strašno ja nagrditi, ako Kronion
                              Meni pobjedu dade, te život oduzmem tebi;
                              Nego kad oružje slavno, Ahileju, skinem sa tebe,
                              Mrtvo ću tijelo vratit Ahejcem. Pa tako ded i ti."
         260                     Mrko pogledav njega Ahilej brzonogi reče:
                              "Nemoj mi, Hektore mrski, govoriti o ugovoru!
                              Kao što tvrde vjere med ljudma i lavovma nema,
                              Kao što složna janjci i vuci nemaju srca,
                              Nego će jedan drugom neprestano misliti o zlu,
         265                  Tako ljubavi nema ni meni s tobom, te nama
                              Nema dvojici vjere, dok jedan ne padne od nas
                              I ne zasiti krvlju štitonosnog Aresa bojca.
                              Svakakva sada se sjećaj junaštva; sada ti treba,
                              Da si kopljanik dobar i da si neprestrašen bojnik.
         270                  Nema ni bježanja više, Atena će Palada odmah
                              Kopljem te svladati mojim, i najedno sve ćeš mi platit
                              Tugu za mojim drugovma, što kopljem ih posmica jureć."
                                 Reče i zamahne kopljem dugosjenim i tad ga baci,
                              Ali mu svijetli Hektor umače pogledav u njeg,
         275                  Savre se, kada ga vidi, te mjedeno njega preleti
                              Koplje, zabode se u tle, Atena ga Palada uzme
                              I da Ahileju natrag, a ne spazi narodni pastir


                                                                                                       357
   352   353   354   355   356   357   358   359   360   361   362