Page 355 - Ilijada
P. 355

Homer: Ilijada



         150                  Okolo izvija dim ko iz ognja, kada gdje gori;
                              A drugo i ljeti teče studenom vodom ko tuča
                              Ili ko studeni snijeg il' voda, kada se sledi.
                              A tu uz izvore blizu široka perila stoje,
                              Obzidana i lijepa, gdje perahu blistavo ruho
                                                                         9
         155                  Krasne trojanske žene i prekrasne njihove kćeri,
                              Dok još bijaše mir, dok ne dođoše ahejski sini.
                              Tuda projure, jedan bježeći, a drugi goneć.
                              Junak bježaše valjan, a mnogo valjaniji gnaše.
                              Otimali se n'jesu za klanicu i kožu njenu,
         160                  Za što se natječu ljudi, na obdulju kada se trči,
                              Već su se radi života konjokrote Hektora gnali.
                              Ko kopitonogi konji što biljegu oblaze brzo
                              Trčeć za obdulju gdjegod, a velika obdulja stoji,
                              Tronog il' robinja žena, mrtvacu kojemu za čast:
         165                  Tako triput i oni optrčaše nogama brzim
                              Kralja Prijama grad, a svi ih motrahu bozi.
                              Med njima otac ljudi i bogova besjedu počne:
                              "Ao, očima svojim da gledam čovjeka milog
                              Gonjena okolo grada! Za Hektorom plače mi srce;
         170                  Mnoga je goveđa stegna on palio meni na Idi,
                              Na mnogoklančanoj gori, po glavicama joj mnogim
                              I drugda gradu na vrhu, a sada ga okolo grada
                              Kralja Prijama goni Ahilej nogama brzim.
                              Nego da mislite vi, o bogovi, v'jećajte sada,
         175                  Da l' ćemo iz smrti spasti junaka, kakav je Hektor.
                              Il' ćemo dat, da ga smakne Ahilej Pelejev sinak."
                                  Na to mu reče Atena, sjajnooka boginja, ovo:
                              "O crnooblačni oče munjometni, što si to reko?
                              Zar ti čovjeka smrtna, a sudbini predana davno,
         180                  Natrag izbavit hoćeš iz prejadne i tužne smrti?
                              Radi, al' bogovi drugi povladiti nećemo tebi."
                                 Nebeski oblačnik Zeus odgovarajući joj reče:
                              "Ne boj se, kćerce moja kod Tritona rođena mila!
                              Ozbiljno sad ne govorim to, a blag ću ti biti.
         185                  Radi po svojoj pameti, od nauma svog ne odustaj."
                                 Reče te potakne tim i onako željnu Atenu;
                              Vinuv se Olimpskoj gori niz glavice boginja ode.
                              Hektora gonjaše strašno i metaše brzi Ahilej.
                              Ko što kad goni pas u planini košute lane
         190                  Iz ležaja ga odgnav kroz dolove, a i kroz klance,
                              Ako se pogledu pasjem i sakrije zguriv se pod grm,
                              Al' pas njušeći trči neprestano, dokle ga nađe:
                              Tako se očima brzog Ahileja Hektor ne sakri.
                              Koliko puta Hektor pred Dardanskim vratima bješe
         195                  Gotov zaklonit se skokom pod dobro građene kule,

               9  154. "perahu blistavo ruho"; vidi o takvoj upotrebi epiteta u 15. pjev., st. 371.


                                                                                                       355
   350   351   352   353   354   355   356   357   358   359   360