Page 353 - Ilijada

Homer: Ilijada

Ali ubitu starcu kad psi nagrđivati stanu
75 I glavu i bradu s'jedu i mušku njegovu snagu,
Najljuća onda je to jadnicima ljudima tuga."
Reče i rukama s'jede starina vučaše vlase
Čupajuć ih iz glave, al' Hektora tim ne okrenu.
A mati na drugoj strani sve riđaše roneći suze,
80 Njedra otvori svoja i rukom izvadi sisu
I sinu, roneći suze, progovori krilate r'ječi:
"Sine moj, poštujde ovo i mene požali samu,
Ako ti utješnu sisu u plaču ikada dadoh;
Toga se, sinko, spomeni te za zidom gradskim stojeći
85 Odbijaj ljutog dušmana, al' spr'jeda se s njime ne bori.
Nemio, smakne l' te on, ja, mati, koja te rodih,
Neću te, cv'jete moj mili, na odru oplakat moći,
Niti darovita žena; daleko od nas veoma
3
Psi će te brzih nogu kod argejskih razdirat lađa."
4
90 Tako njih dvoje plačuć govoriše milome sinu,
Zaklinjući ga mnogo, al' njemu ne okrenu srca;
On je Ahileja čeko gorostasnog, koji se bliže
Primico. Kao zmija kad planinska pri rupi čeka
Čovjeka, bilja se zloga nažderav, strahovito gnjevna,
5
95 Smota se okolo rupe i motri očima grozno:
Tako ni Hektor srce neslomljivo imajuć ne htje
Bježati sjajni štit o visoku kulu nasloniv.
On se ozlovolji i svom progovori junačkom srcu:
"Jaoh! Ako li sad za vrata i za zid zađem,
100 Prvi će na me ruglo Pulidamas odmah oborit,
Jer mi kazivo, da valja Trojance u grad povesti
Preko strahovite noći, u koju se diže Ahilej;
6
Al' ga ne poslušah ja, a mnogo bolje bi bilo.
A sad kad naroda mnogo pogubih drzošću svojom,
105 Trojanaca se ja i dugohaljki Trojaka bojim,
Veća od mene rđa da ne bi kazala gdjegod:
""Hektor pogubi Trojce u svoju se uzdajuć snagu.""
Tako će reći, a meni tad mnogo bolje bi bilo
Ili Ahileja ubit u boju te vratit se natrag
110 Ili poginut slavno od njega ispred zidova.
A da kacigu tešku sa glave skinem i ovdje
Ostavim i štit kvrgaš i koplje da naslonim o zid
Te da nazazornom pođem Ahileju glavom u susret

3 88. "darovita", tj. obilno darovana; vidi 6. pjev., st. 394.
4 80-89. Ova crta, kako majka vadi sisu iz njedara i njome zaklinje sina, nalazi se nekoliko puta i u na-
šim narodnim pjesmama; vidi u T. Maretića, Naša narodna epika, str. 29.
5 94. I Vergilije misli da zmije žderu otrovne trave i otud da im je otrov u zubima ("coluber mala gra-
mina pastus", u Eneidi 2. pjev., st. 471.), ali to je mišljenje pogrešno jer zmije ne žderu nikakve trave, a
otrov imaju u zubima čim se izlegu.
6 101-102. vidi u 18. pjev., st. 254-283.

353