Page 354 - Ilijada

Homer: Ilijada

Te da njemu obećam i Helenu i blago s njome
115 Sve, što donese Paris u dubokim lađama nekoć
U trojski sveti grad, kad svađi nasta početak,
Da ću Atrejevim sinovima dati odvesti,
Da ću Ahejcima sve razdijelit, što ima u gradu,
Te da se poslije meni zakunu starješine trojske,
120 Da ne sakrivaju ništa, a sve su razd'jelili napo,
Što god mileni grad imaća u sebi imade -
Ali zašto mi srce na takove pomisli misli?
Neka mu ne priđem ja ko pribjegar, poštedjet me neće,
Niti će srce svoje ustegnuti, već će me ubit
125 Neoružana ko ženu, kad oružje skinem sa sebe.
Meni ne priliči sada, o hrastu i o kamenu
S njim da čavrljam milo ko djevojka kakva s mladićem,
Ko što kad djevojka mlada s mladićem milo čavrlja.
7
Bolje je da se što brže u boju sukobim s njime;
130 Vidimo, koga će od nas prodičiti olimpski otac."

10. Ahilej se bije s Hektorom. 131-404.

A. Ahilej odbija Hektora od gradskoga zida. 131-207.

Tako je, stojeć, promišljo, sjajnošljemac prehrabri ratnik,
A Ahilej se k njemu ko bog Enijalij primače,
Strašnim pelijskim kopljem niz desno mašući rame,
Mjed je na njemu sva odsjajivala jednakim sjajem
135 Ko što kad oganj gori il' sunce, kada se rađa.
Hektor, kada ga spazi, protrnu, te ne mogne ostat,
Nego u strahu jurne i ostavi za sobom vrata,
Za njim poteče Ahilej uzdajuć se u brze noge.
Kao što sok'o u gori, od sviju najbrža ptica,
140 Brzo i sa lakoćom na plašljivu grlicu jurne,
Na stranu izmiče ona, a soko se na nju sve češće
Zal'jeće klikćući oštro, ulovit je srce mu hoće:
Jednako željno poleti Ahilej, al' pobjegne Hektor
Uza zid trojskoga grada, a micaše koljena brza.
145 Pokraj stražare kule i pokraj vjetrovite smokve
8
Kolnim se gonjahu putem držeći se jednako zida.
Tako obojica tad do ljepotekih izvora dođu,
Gdje dva izviru vrela virovite r'jeke Skamandra.
Mlaka istječe voda iz jednoga, te se iz njega

7 127-128. O ponavljanju koje je u ta dva stiha vidi bilješku u 20. pjev., st. 371-372.
8 145. "pokraj ... smokve", vidi 6. pjev., st. 433.

354