Page 352 - Ilijada

Homer: Ilijada

Ona vrućicu silnu jadnicima donosi ljudma:
1
Tako je blistala mjed Ahileju s prsi u trku.
Tada jaokne starac te ruke podigne uvis,
U glavu njima se lupi i vikati stane jaoknuv
35 Moleći svojega sina; al' on je pred vratima stajo
Jednako vruće želeći u borbu s Ahilejem ući.
Njemu je starac tužno doviknuo pružajuć ruke:
"Ne čekaj, sinko dragi, o Hektore, čovjeka toga
Sam od drugova daleko, da tebe ne snađe sudnja,
40 Da te ne pogubi on, od sviju koji je jači,
Zlica! Eh, bozima da je toliko mio ko meni,
Onda bi jastrebi i psi, ubijen kad bi gdje ležo,
T'jelo mu izjeli brzo; sa mojega srca bi spala
Tuga golema. Ta on mi sinova čestitih mnogo
45 Uze, smičući njih il' na otok prodajući dalek.
I sad dvojicu od njih, Likaona i Polidora,
Vidjet ne mogu tu među Trojcima zbitim u gradu.
Njih mi Laotoja rodi med ženama kraljica prava,
Ako su oni živi u vojsci, onda ih mjeđu
50 I zlatom hoćemo moći iskupit, ta ima ga dosta,
Mnogo ga otpremi s kćerju starina slavljeni Altes;
2
Ako l' su oba već mrtva i ako l' su već kod Aida,
Eto mi žalosti ocu i majci im, s kojom ih rodih.
Narod će ostali smrt njih dvojice žaliti manje,
55 Samo nek ne svlada tebe Ahilej, te ne umreš od njeg
U grad se skloni, o sinko, da Trojce i Trojanke spaseš,
I da velike slave ne pribaviš Peleja sinu,
A ti sam da od njega ne izgubiš milog života.
A i meni se smiluj, dok živim, nevoljnu, jadnu,
60 Koga će otac Zeus sudbinom uništit teškom,
Jerbo ću nevolja mnogo na pragu starosti vidjet,
Da mi sinove kolju i odvlače na silu kćeri,
Opustošavaju sobe, i bacaju dječicu ludu
O zemlju u strašnoj krvi, i u roblje odvlače snahe
65 Prokletim rukama svojim Ahejci, ljuti dušmani.
Mene će samog na kraju mesoždera pseta natezat
Kod prvih vrata spr'jed, oštro'rtom kad me tko mjeđu
Udari ili rani i život iz udova uzme; -
Psi, što ih hranjah kod stola, da vratima budu čuvari,
70 Ti će mi pši razbludnici u predvraću ležati b'jesni
Mojom se opivši krvlju. Mladiću, kad padne u boju
Oštrom mjeđu proboden, i ležati pristaje posve;
L'jepo je sve i na mrtvu, što god se vidi na njemu;

1 31. tj. kad se Sirije iza poduljeg izbivanja opet pomoli na nebu (pod kraj mjeseca jula), onda spopa-
daju ljude vrućice. I mi ono vrijeme zovemo "pasji dani".
2 51. Altes, otac Laotojin; vidi 21. pjev., st. 85., a što se tiče miraza ko se ovdje spominje vidi 11. pjev.,
st. 244-245.

352