Page 351 - Ilijada
P. 351

Homer: Ilijada








                               DVADESET DRUGO


                                              PJEVANJE






                                                   (27. dan. Nastavak)
                                                    Smrt Hektorova.


                                   9. Hektor hoće da dočeka Ahileja. 1-130.


                                 Tako oni u gradu, razbježav se kakono lanad,
                              Sušahu znoj na sebi te pijući gašahu žeđu;
                              Na krasna pretprsja se nasloniše; onda Ahejci
                              K zidu pristupe svi o ramena naslonivši štite.
           5                  Hektora sputi ondje sudbina kleta, da stoji
                              Ispred Ilijskog grada i ispred Zapadnih vrata.
                              A Feb Apolon tada progovori Peleja sinu:
                              "Zašto me goniš, sine o Pelejev, nogama brzim
                              Smrtnik besmrtnog boga? Raspozno me valjada n'jesi,
          10                  Da sam besmrtni bog, a ti me goniš žestoko.
                              Ne mariš doista za boj s Trojancima, što si ih razgno;
                              Oni se stisnuše u grad, a ti si skrenuo amo.
                              Mene ubiti nećeš, od tebe mi umr'jeti nije."
                                 Njemu ozlovoljen vrlo Ahilej brzonogi reče:
          15                  "Ti si me, braniču bože, zaludio, najljući od svih
                              Bogova! ti si me amo navrnuo od zida trojskog!
                              Inače još bi mnogi sa zemljom složili zube,
                              Niti bi u grad došli, a sad si mi uzeo slavu,
                              One si spasao lako, jer osvete n'jesi se bojo;
          20                  Al' bih se tebi ja osvetio, snage da imam!"
                                 Reče mu to i ponosa pun prema Ilijskom gradu
                              Vinuvši se poteče ko upregnut konjic obduljaš,
                              Kojino lako juri ravnicom vukući kola:
                              Tako Ahilej noge i koljena okrene brza.
          25                     Njega očima prvi starina ugleda Prijam,
                              Gdje se vinuo poljem i sjaji se kakono zv'jezda,
                              Koja se u jesen rađa, i svojim zrakama jarkim
                              Druge nadsjajuje zv'jezde u noći u gluho doba;
                              Koju imenom "Pas Orionov" nazivaju ljudi;
          30                  Od svih je sjajnija ona, a sv'jetu je znamenje hudo,





                                                                                                       351
   346   347   348   349   350   351   352   353   354   355   356