Page 349 - Ilijada

Homer: Ilijada

Od žeđi suhih grla i prašinom svi pokriveni;
On ih gonjaše kopljem, - a b'jes mu obuzimo srce
Jednako žestok, zadobit junačina željaše slavu.
Tad visokovratnu Troju Ahejci bi uzeli bili,
545 Da bog Apolon Feb ne potače Agenora divnog,
Sina Antenoru onom, nezazornog, jakog junaka.
U srce vrgne on Agenoru smjelost, kraj njega
Stane, da Kere teške od njega odvrati i smrt,
Uz bukvu naslonjen ondje i ogrnut maglom debelom.
20
550 Al' kad gradobiju divnog Ahileja spazi Agenor,
Stane, a srce se njemu, dok stajaše, mutiti počne;
On se ozlovolji i svom progovori junačkom srcu:
"Jaoh! Ako sad od Ahileja jakoga stanem
Bježati, kamo se metu u strahu i drugi ljudi,
555 On će me uhvatit ipak i presjeći vrat nejunaku.
Ako li ostavim te, da ih Pelejev sinak Ahilej
Pred sobom bijesno vija, pa ako li pobjegnem drukud
Od grada put polja trojskog, dok ne stignem do Idske gore
I u gudure njene i ondje se u grmlje skrijem,
560 Mogo bih se večeras, u potoku se okupav
I osušivši znoj, u Ilij povratiti natrag.
Ali zašto mi srce na takove pomisli misli!
Samo da ne spazi onaj, gdje od grada u polje skrećem,
Da ne poleti za mnom i nogama ne stigne brzim!
565 Onda se neće smrti i Kerama dati uteći,
Jerbo je prejak Ahilej i od svih je ljudi on jači;
Ako h pred gradom pak na mejdan iziđem njemu, -
Ta i njemu se koža probušiti mjeđu već dade,
Jedna je duša u njemu, i njega kazuju smrtna, -
570 Samo što njemu Zeus udjeljuje slavu i diku."
To izrekavši stane Ahileja čekati spreman,
Hrabro žuđaše srce u njemu rata i borbe.
Kao što lovcu stupa u susret iz duboke česte
Pardal, kojem se ništa u grudima ne plaši srce
575 Niti se išta boji, kad lavež začuje pasa;
Ako ga lovac preteče te rani il' obori njega,
Ako već i jest kopljem proboden, al' proći se neće
Sile, dok se ne sukobi već il' ne bude svladan;
Tako ni ponosnog sin Antenora, divni Agenor,
580 Dok se s Peleja sinom ne pobi, ne htjede bježat
Pred sobom držeć štit, što svuda jednako krije,
Kopljem gađati stane Ahileja, vičući glasno:
"Ti si se negdje, sv'jetli Ahileju, nado u duši,
Ljutica Trojaca grad razoriti da ćeš još danas,
585 Ludove, jošte će mnogo zbog njega nastati b'jeda!
Jer nas u gradu mnogo imade snažnih junaka,

20 549. "uz bukvu", vidi u 5. pjev., st. 693.

349