Page 348 - Ilijada
P. 348

Homer: Ilijada



         500                  Ti se po volji samo med bozima besmrtnim hvali,
                              Da si nadvisila mene i jakošću i silom svojom."
                                 Reče, - a Leta i luk i strelice kupiti stane,
                              Kako je kuda koje u vrtlogu prašine palo;
                              Kćerino oružje uzme i opet se k bozima vrati.
                                                                             19
         505                  Kći joj dođe na Olimp u Zeusove mjedene dvore
                              I plačuć djevica sjedne uz koljena svojega oca,
                              Drhtaše ruho na njoj božansko; otac Kronion
                              K sebi podigne kćer, i nasmijav se slatko, zapita:
                              "Tko te od bogova, kćerce, bez razloga uvr'jedi tako,
         510                  Ko da si kakovo zlo učinila na oči svima?"
                                 Ocu odgovori krasnovjenačna boginja bučna:
                              "Žena me zlostavi tvoja, o oče, bjeloruka Hera,
                              Od nje dolazi svađa i borba med bogove vječne."



                                8. Trojanci potisnuti u grad. Agenor. 514-611.


                                 Dok su se njih dvoje tu razgovarali besjedeć tako,
         515                  Uto Apolon Feb u Ilij uniđe sveti
                              Brinuć se za zid grada, što sagrađen bijaše dobro,
                              Taj dan da ga Ahejci ne razore preko sudbine.
                              Onda na Olimp odu vjekoviti bogovi drugi,
                              Jedni srditi bjehu, a drugi gizdavi vrlo,
         520                  Uz crnooblačnog oca tu sjednu. A junak Ahilej
                              Jednako koljaše Trojce i kopitonoge konje.
                              Kao što kada dim pod nebesa široka ide
                              Iz grada, koji gori, a srdžba ga bogova digla,
                              Svima zadade muku i nevolju zametnu mnogim:
         525                  Tako je Trojcima muku i nevolju zado Ahilej.
                                 Uto stajaše Prijam starina na kuli božanskoj
                              Te on Ahileja spazi gorostasnog; i ispred njega
                              Trojce gdje smeteni bježe, a obrane nikakve ne bi.
                              Nato jaokne starac i silazeć na zemlju s kule
         530                  Dične vratare pri zidu sokoliti stane i reče:
                              "Širom mi otvorena u rukama držite vrata,
                              Dok nam ne stigne narod u strahu put grada bježeć,
                              Blizu ga vija Ahilej; a bojim se b'jede će biti.
                              A kad iza zidova na okupu odahnu živi,
         535                  Tvrdo zglobljena krila na vratima onda zatvor'te,
                              Jerbo se bojim, da u grad ne provali napasnik onaj."
                                 Tako im reče, a oni sa vrata zasunke rinuv
                              Otvore, i spas nađu Trojanci. Onda Apolon
                              Prema Ahileju skoči, da obrani Trojce od njega.
         540                  Ka gradu bježahu s polja i k visokom zidu Trojanci,

               19  504-505. Letina je kći Artemida.


                                                                                                       348
   343   344   345   346   347   348   349   350   351   352   353