Page 347 - Ilijada

Homer: Ilijada

A sad bez duše ginu. Već hajde ove se borbe
Brže okanimo sada, nek oni ratuju sami."

D. Artemida i Hera. 468-496.

Rekavši tako Apolon okrenu se, jer se ustezo
S bratom svojega oca zapodjeti na šake borbu,
470 Ali ga njegova sestra Artemida, zvjerinju gospa,
Poljanka, ukori tad i reče besjedu grdnu:
"Bježiš, braniču bože, te pobjedu svu Posidonu
Ostavljaš i slavu njemu bez zasluge daješ! Ta čemu,
Ludove, luk svoj samo onako naprazno nosiš?
475 Neka te sada više u očevim ne čujem dvorma
Da se hvališ, ko prije, med besmrtnim bozima, veleć,
Protivu Posidona zemljotresca da ćeš se borit!"
Reče, a branitelj njoj Apolon ne odvrati ništa,
Ali u ljutosti tad Kronionova čestita žena
480 Ukori pogrdnim r'ječma streljačicu boginju, rekav:
"Kako se, besramna kujo, nasuprot meni izići
Usudi ti? al' teško ogledat se bit će ti sa mnom,
Ako i nosiš luk, kad ženama lavicom tebe
Učini Zeus-bog dav ti ubijati, koju te volja.
17
485 Bolje je svakako tebi po brdima gađati zvjerad
I još jelene divlje no s jačim borit se krepko.
Ali želiš li boja da okusiš, dobro ćeš znati,
Kol'ko sam jača ja kad se ti izjednačuješ sa mnom:"
Rekavši zgrabi joj l'jevom povih zglavka obadv'je ruke,
490 A luk joj s tulcem skine sa pleći desnicom rukom
I njima počne nju po ušima - smijuć se - biti;
Ova se otimala, a brze ispadnu str'jele;
Boginja plačuć uteče ko divlja golubica koja,
Kad od sokola odleti gdje u rupu na st'jenu šuplju,
495 Jer joj suđeno ne bi, da ičija lovina bude;
Tako plačuć uteče i ostavi i luk i tulac.

E. Hermija i Leta. 497 513.

Onda, provođač bog skoroteča prozbori Leti:
"Ja ti, o Leto, s tobom u borbu ulazit neću,
Jerbo je tući se teško sa ženama olujnog Zeusa;
18

17 483-484. Hera hoće da kaže Artemidi: ti si ženama strašna kao lavica jer ih ubijaš. - ubila je npr.
Andromahinu mater (vidi 6. pjev. st. 428.), kćeri Niobine (vidi 24. pjev., st. 606.).
18 499. Leta je žena Zeusova, kao što je i Hera i Diona.

347