Page 345 - Ilijada
P. 345

Homer: Ilijada



                              Ona uzmače i rukom silovitom pograbi kamen
                              Golem i hrapav i crn, što na polju ležaše ondje
         405                  (Ljudi ga metnuše nekad, da međa oranici bude),
                              Naleta Aresa njime po vratu zgodi Atena,
                              Koljena razglobi njemu; on prekrije sedam gonjaja,
                                                                               13
                              Pruživ se, zapraši kosu, i oružje na njem zazveči.
                              Tad se Atena nasmije te kličući izusti r'ječi:
         410                  "Tebi i ne pade na um, o ludo, koliko se jača
                              Dičim od tebe, kad hoćeš sa mnome se ti izjednačit!
                              Tako otrpi ti prokletstvo  matere Here,
                                                      14
                              Koja ti srdita radi o nevolji, što si Ahejce
                              Ostavio te ideš pomagati prkosnim Trojcem."



                                           B. Afrodita i Atena. 415-434.


         415                     Tako rekavši natrag povuče svijetle oči;
                              Onaj jecaše grozno i jedva skupljaše snagu,
                              Tada ga Zeusova kći Afrodita za ruku uzme.
                              A nju kad očima spazi bjeloruka boginja Hera,
                              Odmah ona Ateni progovori krilate r'ječi:
         420                  "Oj egidonoše Zeusa oj kćeri, nestrta nikim,
                              Eno ti pasja muha ljudomoru Aresa vodi
                              Opet iz ljutog rata kroz metež; udride za njom."
                              Reče to, a Atena pohiti vesela srca.
                              Jurnuvši za Afroditom i rukom je u prsi gruhne,
         425                  Ovoj od čvrste ruke i koljena i srce klonu.
                              Tada njih oboje tu na mnogohranoj ležaše zemlji;
                              Onda kličuć Atena progovori krilate r'ječi:
                              "Takovi odsele svi pomoćnici trojanski bili,
                              S oklopnicima kad se Ahejcima boriti stanu,
         430                  Bili smioni i još izdržljivi ko Afrodita
                              Aresu u pomoć došav navaljujuć na snagu moju!
                              Onda bismo se mi oslobodili rata već davno
                              Dobro građeni Ilij sa zemljom sravnivši posve!"
                                 Reče, - i njoj se nato bjeloruka Hera nasmije.











               13  407. Da je Ares dug sedam gonjaja (tj. sedam dužina brazde), to je vrlo pretjerano jer Homerovi bo-
               govi inače nijesu viši od ljudi ili su neznatno viši.
               14  412. Riječju je "prokletstvo" ovdje prevedena grčka "erinije" (kad roditelji koga kunu zbog neposlu-
               ha ili druge zloće, progone ga Erinije); smisao je dakle: trpi kad te mati kune.


                                                                                                       345
   340   341   342   343   344   345   346   347   348   349   350