Page 343 - Ilijada

Homer: Ilijada

"Diži se, dijete moje, oj hromče! ta odavno znasmo,
Da ti je vrtložni Ksant u boju protivnik ravan;
5
Nego brže pomozi, pokaži veliku vatru.
A ja odlazim sada, da dignem tešku oluju,
6
335 Vedrilca Nota oluju i Zefira od mora divnog,
Ne bi li spalila glave Trojancem i oružje njihno
Opaki noseći požar. A Ksantu na obali ti daj
Drveće pali i njega užezi; i njemu se ne daj,
Da te odvrati kako il' r'ječima blagim il' grožnjom.
340 Nemoj u snazi svojoj popustiti, nego kad tebi
Glasno poviknem ja, tad vječni ustavi oganj."
7
Reče, - te Hefest stane da loži bukteći oganj:
Oganj se najprije poljem razgorio paleć mrtvace,
Što ih bijaše mnogo, a pobi ih divni Ahilej.
345 Sve se osuši polje, i voda se odbije bistra.
Kao što jesenji Borej naprečac osuši njivu,
Koja je skvašena netom, a njezin se težak veseli:
Tako se osuši tu sve polje, mrtvaci izgore.
Zatim presjajni plamen na r'jeku okrene Hefest.
350 Br'jestovi i včbe odmah i metljike gorjeti stanu,
Gorjeti stane i šilj, i lotos, i rogoz, i sita,
Sve, što je uz l'jepu r'jeku u obilju bilo izraslo.
Jegulje i druge ribe po virima ginuti počnu,
Ribe, što su ovuda onuda po krasnoj vodi
355 Plivale; - davit ih dah dosjetljivog stane Hefesta.
Jaka se r'jeka razgori i ovo izustivši reče:
"S tobom se, Hefeste, nitko od bogova ne može mjerit,
S tobom, se gorućim ognjem, u borbu ni ja ne mogu.
Prođi se svađe, pa makar Trojance divni Ahilej
360 Iz grada odmah i izgno! a što će mi obrana, svađa!"
Reče spaljivan ognjem, a voda mu krasna usključa.
Kao kad kotao vri podjarivan ognjem golemim,
Te se debelog krmka u njemu rastapa salo,
Krkori sa svih strana, pod njime suha su drva:
365 Tako gorahu vali u Ksantu, te kipljaše voda.
Teći već ne htijaše i prestade; mudrog Hefesta
Silni ga mučaše žar. Tad gospođi stane se Heri
Vrlo moliti Ksant i krilate r'ječi joj reče:
"Zašto je sin tvoj, o Hero, navalio mučiti moju
370 Vodu više no druge? Nijesam krivac toliki,
Kako su ostali svi, što pomažu narodu trojskom.
Ali ću prestati ja po tvojoj zapovijesti,
Al' nek prestane i taj; a ja ti se zaklinjem jošte:

5 331-332. vidi 20. pjev., st. 73-74.
6 334-337. Što ovdje Hera veli da će učiniti, o tom dalje nema ni riječi; i to će dakle biti poslije umetnu-
to.
7 341. "vječni oganj", vidi 5. pjev., st. 4.

343