Page 340 - Ilijada
P. 340

Homer: Ilijada



                              Jegulje dolazit stanu k mrtvacu i druge ribe,
                              Griskati i izjedat na bubrezma salo mu počnu.
         205                  Tada konjikom odmah Ahilej Peoncima pođe,
                              Što su još bježali ondje uz r'jeku punu virova
                              Vidjevši, kako Ahilej junaka najboljega njihna
                              U ljutom kreševu rukom i mačem silovito svlada.
                              Tu Tersiloha ubi, Astipila i još Midona,
         210                  Ubi Trasija, Mnesa i Enija i Ofelesta;
                              I više njih bi još poubijao brzi Ahilej,
                              Da se riječni bog dubokovirni, planuvši gnjevom,
                              Nije iz dubokog vira oglasio, kakono čovjek:
                              "Oj silovit si vrlo, Ahileju, strahote gradiš
         215                  S ljudi, jer vazda te sami vjekoviti bogovi brane.
                              Ako ti Kronov sin sve Trojce pobiti dade,
                              U polje bar ih iz mene izagnaj pa grozote čini;
                              Ljupki su valovi moji mrtvaca prepuni veće,
                              Tako da u divno more ne mogu ul'jevati struju,
         220                  Stisnut tjelesima mrtvim, a sada ti ubijaš mrsko,
                              Deder prestani već; zaprepastih se, glavaru ljudski!"
                                 A odgovarajuć njemu brzonogi reče Ahilej:
                              "Bit će, gojenče Zeusov, o Skamandre, kako mi veliš.
                              Prkosnih Trojaca prije ja neću prestat ubijat,
         225                  Dok ih ne satjeram u grad i skobiv se s Hektorom vidim,
                              Hoće li mene on savladati "ili ja njega."
                                 Rekavši tako Ahilej na Trojce nasrne ko bog,
                              Tad dubokovirni bog Apolonu progovori ovo:
                              "Sine o Zeusov ti, srebrnoluki, Zeusovu volju
         230                  Ne pamtiš, a on je tebi nalagao mnogo, da imaš
                              Branit i štitit Trojance, dok ne dođe večernje kasno
                              Doba, i dok se mrakom ne zamrače grudaste njive."
                                                                                2
                                 Reče, - a kopljanik slavni Ahilej sa strmeni skoči
                              U vodu, a Skamandar nabujav, zaujav poleti,
         235                  Uzmuti, uzvalja vodu i dogna mnoštvo mrtvaca,
                              Što ih po njemu bješe, Ahilej što ih je smako.
                              Na zemlju bacaše mrce te rikaše kakono i bik,
                              A žive stane spasavat po vodi Lijepoj svojoj
                              Krijuć ih među svojim i dubokim i veljim virma.
         240                  Oko Ahileja val se strahovit i uzmućen stvori,
                              Voda padajuć na štit Ahileju rivaše njega,
                              Ne mogne na nogu ostat i rukama hvati se za br'jest,
                              Veliki, uzrasta krasna; a brijest se s kor'jenjem sruši,
                              Odroni čitavu strmen i granama gustima svojim
         245                  Vodu ustavi krasnu i zajazi vale Skamandru
                              Sav se srušivši u nj; Ahilej iz vira divni

               2  230-232. Pjesnik ne kaže nigdje naprijed kad je to Zeus rekao Apolonu; vidi sličan primjer u 5. pjev.,
               st. 715-716. Apolon se uostalom nimalo ne obzire na ono što mu Skamandar ovdje govori, pače i ne
               odgovara mu; bit će da je ovo mjesto poslije umetnuto. Vidi dalje st. 307.


                                                                                                       340
   335   336   337   338   339   340   341   342   343   344   345