Page 336 - Ilijada
P. 336

Homer: Ilijada



                              Te ih drugarima da, da k crnim ih lađama vode,
                              A sam odleti natrag, želeći jednako morit.



                                         B. Ahilej ubija Likaona. 34-135.


                                 S njime se Dardanova potomka Prijama sin tad
          35                  Skobi Likaon bježeći iz vode. Izišavši jednoć
                              Obnoć Ahilej odvede iz očeva voćnjaka njega
                              Preko njegove volje, Likaon oštrom je mjeđu
                              Mladice rezo smokvene, da budu za kola v'jenci,
                              Al' mu na nenadno zlo Ahilej divni doteče;
          40                  Na lađi njega odvede u uređeni u Lemnos
                              Pa ga prodade tamo Ijesonovome sinu;
                              Glavni ga prijatelj otud za veliko iskupi blago
                              Imbranin Eetion i u divnu posla Arizbu,
                              Al' on uteče odande i u dom se očinski vrati.
          45                  Tu se jedanaest dana veselio milima svojim
                              Došavši s ostrva Lemna, al' opet bog ga predade
                              U ruke dvanesti dan Ahileju, koji ga poslat
                              Imaše tada k Aidu, iako ne hoćaše ići.
                              Kada ugleda njega brzonogi divni Ahilej,
          50                  Kako ni kacige nema ni štita ni koplja u ruku,
                              Nego je na zemlju sve odbacio, uznojen grdno
                              Bježeć iz r'jeke, a umor osvajao koljena njemu;
                              Tad on ozlovoljen svome progovori junačkom srcu:
                              "Ajme, veliko čudo sad očima svojima gledam!
          55                  Valjada će Trojanci junačine, koje sam poklo,
                              Opet ustati živi iz tame i mraka onog,
                              Ko što je došao ovaj utekavši nemilom danu,
                              Kojeg na presveti Lemnos ja prodadoh! Pjenasto more
                              Nije ga ustavilo, što obično ustavlja ljude
          60                  Preko njihove volje. Al' sada nek okusi moga
                              Koplja oštrice, da saznam, u duši svojoj da vidim,
                              Hoće l' se jednako i on povratiti, ili će njega
                              Ustavit hranilja zemlja, što i silna ustavlja lako!"
                                 Tako mišljaše stojeć, al' onaj pristupi k njemu
          65                  Zbunjen i koljena htjede obujmit mu vrlo želeći
                              U srcu zloj se smrti i Keri crnoj uklonit,
                              Ali dugačko koplje Ahilej podigne divni
                              Hoteć ga zgodit, al' onaj pritrči i sagnuv se hvati
                              Koljena njemu, i koplje nad leđma Likaonu prošav
          70                  Osta u zemlji mesa želeći se nasitit ljudskog,
                              A on Ahileja, moleć, za koljena uhvati rukom,
                              A drugom oštro koplje držeći ne htje ga pustit;
                              Besjedu započne s njim i krilate prozbori r'ječi:
                              "Koljena tvoja grlim, Ahileju, gojenče Zeusov,


                                                                                                       336
   331   332   333   334   335   336   337   338   339   340   341