Page 337 - Ilijada

Homer: Ilijada

75 Smiluj se, ruke ustegni od časnoga svog pribjegara,
Jerbo Demetrin hljeb kod tebe okusih prvog,
Kada me uhvati ti u urednome voćnjaku
Te me vodeć daleko od oca mi i prijatelja
Proda na presveti Lemnos i stotinu goveda dobi;
80 Triput toliko davši otkupih se, - danas je ovo
Upravo đvanesta zora, otkada se vratih u Ilij
Mnogo pretrpjev, a sada u tvoje opet me ruke
Pogubna vrže sudbina; ta bit ću omrzo Zeusu,
Što me je vratio tebi; kratkovječna rodi me nekad
85 Mati Laotoja moja starine Altesa kćerka,
Koji je Lelezima gospodar, što vojuju rado,
Kod Satniois-vode u Pedasu vrletnom sjedeć,
Kćerju se njegovom Prijam oženio uz mnoge druge;
Ona nas dvojicu rodi, a ti ćeš nas zaklati oba!
90 Među bojnicima ti si bogolikog već Polidora
Ubio, oštrim ga kopljem pogodiv, a sada i meni
Nevolja dolazi moja, jer ne mislim, da ću uteći
Rukama tvojima sada, kad bog te je poslao na me.
Još ću ti kazati drugo, a ti to u srce spravi:
95 Nemoj me klat, jer Hektoru brat ja rođeni n'jesam,
Koji je ubio tebi drugara i dobra i jaka."
Svijetli Prijamov sin Ahileju zboraše tako,
R'ječma se moleć, al' glas od njega nemio čuje:
"Ludove, ucjene nemoj ni spominjat, nit' mi što zbori;
100 Prije nego je dan Patroklu suđeni došo,
Dotle mi milije bješe u duši štedjet Trojance,
Mnoge sam hvatao žive i zatim sam ih prodavo,
Ali od sada neće uteći pogubi nitko,
Koga mi u ruke bog pod Ilijskim pošalje gradom,
105 Neće ni jedan Trojanac, a najmanje Prijama šini.
Umri, dragiću, i ti! Ta što si se uzrido tako?
Mrtav je i Patroklo, a mnogo je bolji od tebe!
Ne vidiš, kako sam ja i velik i lijep junak?
Čestit otac je moj, a boginja rodi me mati, -
110 Ali i mene smrt i sudbina silovita čeka.
Doći će jednom jutro il' podne iliti večer,
Te će i meni tkogod u boju uzeti život
Ili me kopljem pogodiv il' brzom strijelom s tetive."
Tako mu reče, a srce i koljena onome klonu;
115 Ispusti koplje Likaon te sjedne raširivši ruke.
Oštri svoj mač povukavši tad, Ahilej ga udri
Kraj vrata u ključnu kost, a mač mu dvosjekli mjedni
Utone čitav unutra, i ovaj se izvali po tlu,
Padnuv na lice, a krv mu poteče te kvašaše zemlju.
120 Onda ga, za nogu zgrabiv, Ahilej u r'jeku zavitla
Te se dičeć nad njime progovori krilate r'ječi:
"Tu između riba leži, a one će bešćutne tebi

337