Page 286 - Ilijada

Homer: Ilijada

Nego kao što stećak nepomičan stoji na grobu
435 Pokojnog čovjeka kojeg il' žene, - tako su konji
Uz kola stajali sad uz prekrasna, ni da se maknu,
K zemlji oborivši glave, i tople od kanja suze
Na zemlju tečahu njima, jer plakahu žaleć veoma
Za uzdodržom svojim, a bujna se kaljaše griva
440 Padnuv im s jastučića niz jaram na obje strane.
Spaziv ih Kronov sin gdje plaču, bude mu žao,
I mahne glavom te ovo progovori svojemu srcu:
"Jadnici, čemu smo vas gospodaru Peleju dali
Smrtniku, a vi ste dva i mladi i besmrtni oba!
445 Zato li, da među ljudma jadnicima tugu imate?
Nema doista ništa žalosnije, nego je čovjek
Od sveg, što god diše na zemlji, što god se miče.
23
Ali u umjetna kola ni Hektor, Prijamov sinak,
Neće upregnuti vas ni vozit se, jer ja mu ne dam.
450 Nije li dosta, što ima i oružje i što se diči
Naprazno? A vama dvjema u koljena, u srce snagu
Metnut ću, te ćete spašti Automedona iz borbe
K lađama prostranima, jer Trojcem ću pustit još slavu,
Te će ubijati moći, dok ne dođu k pokritim lađam,
455 I dok ne zađe sunce, dok noćca se ne spusti božja."
Tako rekavši snagu u konje udahne velju;
Kada na zemlju oni otresu već prašinu s grive,
Brzo kroz Trojce kola provezu i kroz Ahejce.
A Automedon žaleć drugara, na kolima hiteć
460 S Trojcima boraše se ko jastreb, kad med guske padne;
Lako iz trojanske je galame bježao junak,
Lako je napadao kroz mnoštvo prodiruć silno;
Ali ubijao nije junake, kad ih je ganjo,
Jerbo ne bješe lako u kolima čvrstima biti
465 I navaljivati kopljem i konje upravljat brze.
Kasno opazi njega Alkimedon očima svojim,
Drugar, koji je sin Emonova bio Laeka.
Za kola stane on i Automedonu će reći:
"Koji je vrgao bog, Automedone, u tvoje
470 Srce zaludnu miso i zdravu ti uzeo pamet?
U vrevi prvoj ti s Trojancima boriš se eto
Sam, a drugar je mrtav, a Hektor na plećima veće
Dičeć se oružje nosi Eakovoga potomka."
Njemu Diorejev sin Automedon odvrati na to:
475 "Koji, Alkimedone, Ahejac umije ko ti
Besmrtne upravljat konje i krotiti njihnu žestinu

23 446-447. Da je čovjek najjadnije stvorenje na svijetu, to se veli i u Odiseji, 18. pjev., st. 130. 131., a
tome odgovara i sveza: jadni (ili jadnici) ljudi, koja se često nalazi u Homera; vidi još 24. pjev., st. 525-
526. Ipak se ne smije misliti da je Homer pesimističan pjesnik, a još su manje obuzeti pesimizmom
ljudi o kojima on pjeva.

286