Page 283 - Ilijada
P. 283

Homer: Ilijada



                              Sruši se, stane ga jek, na njemu oružje zvekne.
                              Ajas Forkisu hrabrom, što Fenopov bijaše sinak,
                              Kada Hipotoja htjede da brani, trbuh probode
                              Pa mu ispupak prebi od oklopa, u drob mu koplje
         315                  Prođe, a on se srušiv u prašinu rukom se zemlje
                              Hvati: rtnici svi uzmakoše i sv'jetli Hektor;
                              Ciknu Argejci veoma, Hipotoja mrtvog odvuku,
                              Forkisa mrtvog i skidat sa pleći im oružje stanu.
                                 Tada bi Aresu mili Ahejci potisli opet
         320                  Trojce u Ilijski grad, nejunaštvo b' osvojilo Trojce,
                              Slavu bi stekli silom i snagom svojom Argejci
                              I preko Zeusove sudbe. Al' tada poticat stane
                              Sam bog Apolon Eneju učiniv se Epita sinu
                              Nalik Perifasu stasom, što kod starog oca mu bješe
         325                  Glasnik i ostari tako; od duše mu prijatelj bješe;
                              Nalik na toga reče Apolon, sin Kronionov:
                              "Kako bi vi, Eneja, preko volje božije spasli
                                                                       15
                              Strmeni Ilijski grad? Već i druge tako junake
                              Vidjeh gdje se u jakost, u srčanost, u silu svoju,
         330                  I u broj uzdaju svoj, iako ih premalo ima;
                              A nama mnogo više no Danajcem pobjedu hoće
                              Zeus-bog, a vi se vrlo bojite, nećete borbe."
                                 Reče, - i pozna Eneja daljnometnog tad Apolona
                              U oči pogledav njega i Hektoru povikne glasno:
         335                  "Hektore i druge vi pomoćnika i Trojaca vođe,
                              Ruglo bi pravo bilo, Ahejci Aresu mili
                              Da nas potisnu u grad, da svlada nas sad nejunaštvo.
                              Ali nekoji bog uz mene stavši nablizu
                              Veli, da premudri Zeus je i previšnji još nam pomoćnik
         340                  U bici; zato pravce na Danajce udrimo sada,
                              Nek ne povuku mrtvog Patrokla k lađama mirno."
                                 Reče i naprijed skoči daleko među rtnike;
                              Onda se okrenu Trojci, nasuprot Ahejcima stanu.
                              Tada opet Eneja Liokrita pogodi kopljem,
         345                  Što sin Arizbasu bi, Likomedu čestiti drugar.
                              Pade, i požali njega Likomed, Aresu mili,
                              Pristupi vrlo blizu i izmetne blistavo koplje,
                              Njim Apisaona, ljudma pastira, Hipasu sina,
                              U jetru pod srcem rani i razglobi koljena njemu:
         350                  Taj je iz grudaste zemlje Peonije došao bio,
                              Iza Asteropeja prednjačit je znao u boju.
                              Padne, i ubojni tad Asteropej požali njega
                              I on poleti rado na Danajce borit se s njima;
                              Ali ne učini ništa, jer stajahu oko Patrokla
         355                  Danajci štitima se ogradiv i držahu koplja,

               15  327. tj. kako bi vi spasli grad da vam je Zeus protivan, kad se sada povlačite od borbe gdje vam Ze-
               us pobjedu hoće? Drugi junaci nijesu takovi, nego i ako ih je malo, oni se hrabro bore.


                                                                                                       283
   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288