Page 291 - Ilijada
P. 291

Homer: Ilijada



         645                  Nego, o oče o Zeuse, iz magle izbav' Ahejce,
                              Daj nam vedrinu ti, da očima možemo vidjet,
                              A ti nas, kad ti se svidje, pogubide tad u svjetlosti."
                                 Reče, - i ocu se Zeusu on smili, gdje ronjaše suze;
                              Odmah rasprša tminu i otjera maglu Kronion,
         650                  Ograne sunce, te bitka zablista sva u svjetlosti.
                              Grlatom vikne bojniku Menelaju Ajas ovako:
                              "Gledaj, o gojenče Zeusov Menelaje, nećeš li živa
                              Spazit Antiloha gdjegod junačine Nestora sina,
                              Njega potakni, da brže k Ahileju hrabrome ode
         655                  Kazati, da mu nesta drugara najdražeg od svih."
                                 Reče, - i posluša njega Menelaje grlati bojnik
                              Te on otiđe, kao što lav od obora ide,
                              Koji se dražeći pse i pastire umori veće,
                              Oni stražeći svu noć ne dadu oteti lavu
         660                  Debelog goveđeg mesa, - navaljuje mesa želeći
                              Lav, al' ne može ništa učiniti, jer na nj iz ruku
                              Smionih gusta koplja i gorući ugarci  na njeg
                                                                 29
                              Padaju, kojih se plaši, iako je žestok veoma,
                              Zorom odlazi dalje, a u srcu svome je bolan:
         665                  Tako grlati bojnik Menelaje nerado vrlo
                              Otiđe od Patrokla bojeći se, da ga Ahejci
                              Od straha teškog dušmanma ne ostave, pl'jen da im bude.
                              Ajasima je on i Merionu mnogo nalago:
                              "Oj vi Ajasa dva, čelovođe argejske, i ti
         670                  Oj Merione, svaki nek ljupkosti jadnog Patrokla
                              Sada se sjeća, jer on je, dok življaše, umio svima
                              Ljubazan biti, a sada sudbina snađe ga i smrt."
                                 Tako rekavši ode plavokosi junak Menelaj
                              Svud se ogledajuć nalik na orla, za kojega kažu
         675                  Od svih nebeskih ptica da najjači pogled imade;
                              Ako je on i u visu, al' dobro vidi, gdje leži
                              Zec u grmenu gustu brzonogi; na nj se zaleti
                              I zgrabivši ga brzo iz njega izvadi dušu:
                              Tako, gojenče Zeusov, Menelaje, sjajne si oči
         680                  Ti tad obraćo svuda po mnoštvu milih drugova,
                              Ne bi li živa gdjegod zamotrio Nestoru sina.
                              Odmah ga opazi on, gdje na l'jevoj strani u boju
                              Drugove svoje hrabri i potiče, neka se biju.
                              Bliže pristupivši k njemu plavokosi reče Menelaj:
         685                  "Amo, o gojenče Zeusov, Antiloše, tužne da čuješ
                              Glasove; ej da se to dogodilo nikada nije!
                              Mislim, da razbiraš i sam, gdje očima svojima gledaš,
                              Da bog na danajski rod strovaljuje jade, a Trojci
                              Pobjedu sada imadu; Ahejac je najbolji od svih
         690                  Ubit Patroklo, i za njim Argejci žale veoma.

               29  662. "gorući ugarci", vidi 11. pjev., st. 553.


                                                                                                       291
   286   287   288   289   290   291   292   293   294   295   296