Page 285 - Ilijada

Homer: Ilijada

Pokudit niti Atena, pa bili i vrlo gnjevni.
18
400 Takovu hudu muku junacima taj dan i konjma
Ostavi premudri Zeus, a divni Ahilej ni znao
Nije, da mu je mrtav Patroklo, jerbo su bojak
Bili Ahejci vrlo daleko od brzih lađa
Pod zidom trojanskog grada; u duši mislio nije
405 Za nj da nije živ, već na trojska nalego da je
Vrata i da će se vratit, jer mislio nikako nije,
Da će razoriti grad bez njega, a niti s njime,
Jer to često je čuo od svoje matere tajno,
Koja mu javljaše volju gromoglasnog velikog Zeusa.
410 Ali mu mati nije dojavila zla, što se zbilo:
Da mu je poginuo od sviju najdraži drugar.
A oko mrca se oni sa kopljima oštrim u ruci
Udilj potiskivahu i jedan drugoga klahu.
Tada je reko Ahejac mjedenhalja gdjekoji ovo:
415 "Drugovi mili, mi se ka prostranim lađama vratit
Sa slavom ne možemo, već zemlja ovdje nek crna
Pod nama zine, jer bolje Ahejcima i to bi bilo,
Ako ovog mrtvaca konjokrotama Trojancem
Pustimo, da ga u grad odvuku i slavu steku!"
420 A Trojanac je reko junačina gdjekoji ovo:
"Ako je, drugovi mili, i suđeno, da svi kod ovog
Čovjeka propadnemo, nek nitko se ne prođe borbe!"
Tako je mnogi kazivo i druzima hrabrio srce.

C. Hektor hoće da otme Ahilejeve konje. 424-542.

Tako se borahu oni, a gvozden se urnebes dizo
19
425 Kroz trepetljivi eter u mjedeno nebo ; međutim
20
Konji Eakovoga potomka stojeć daleko
Od boja plakahu sad, za uzdodržu saznavši svoga
Da ga ljudomora Hektor u prašinu obali mrtva.
21
Hrabri Diorejev sin Automedon bičem je brzim
430 Mnogo tukao njih i udaro, mnogo je njima
Ljubaznih rekao r'ječi i mnogo prijetio njima;
22
Ali k lađama brzim, k Helespontu širokom oni
Nikako ne htješe ići ni u rat među Ahejce;

18 399. "pa bili i vrlo gnjevni", tj. Ares na Ahejce, Atena na Trojance (Ares je neprijatelj Ahejaca, Atena
Trojanaca).
19 424. "gvozden urnebes", tj. neprekidan.
20 425. "mjedeno nebo", vidi 5. pjev., st. 504.
21 426-428. Ahilejevi konji evo plaču za Patroklom; i u našoj narodnoj poeziji plaču katkad konji od
žalosti; vidi u T. Maretića, Naša narodna epika, str. 29.
22 431. Govorio je dakle konjima kao razumnoj čeljadi; vidi o tome u 8. pjev., st. 185-197.

285