Page 280 - Ilijada

Homer: Ilijada

185 Bud'te junaci, žestine, junaštva se sjetite, druzi,
Dok ja Ahileja na se nezazornog oružje metnem
Krasno, uzeo što sam s Patrokla, pošto ga ubih."
Tako rekavši riječ sjajnošljemac otiđe Hektor
Iz boja ljutog i trčeć veoma brzo drugare
190 Nađe, nablizu ih sve, kad nogama stigne ih brzim.
Slavno su oružje oni Ahileja nosili u grad.
Prom'jeni oružje stavši daleko od bitke plačne,
Svoje oružje on ratoljubnim Trojcima dade,
Neka ga u sveti Ilij odnesu, a besmrtno uzme,
195 Pelejevoga sina Ahileja, što su ga bozi
Nebeski ocu mu dali, a otac ostarjev da ga
Sinu, al' starosti sin u njemu dočeko nije.
Hektora opazi Zeus crnooblačnik gdje se daleko
Oružjem Pelejeva oruža božanskoga sina,
200 I mahne glavom te ovo progovori svojemu srcu:
"Jadniče, jošte ti smrt na pameti nije, a blizu
Već ti je ona, i ti na sebe besmrtno mećeš
Oružje onog boljara, od kojega i drugi dršću!
Jakoga, miloga ti si drugara ubio njemu,
205 Pa si mu, kako nije u redu, sa pleći i s glave
Oružje skinuo ti; a sad ću ti jakost ud'jelit
Velj u u zamjenu zato, što skinut Andromaha neće
S tebe oružje slavno Ahileja, nit' ćeš se vratit."
Reče i obrvama Kronion namagne mrkim,
210 Oružje ugodi na njem, i uđe Aresa strašnog
U nj Enijalija sila, junaštva i snage se njemu
Udovi napune svi. Med slavljene on pomoćnike
Zađe vičući vrlo, i svi ga očima vide
Gdje u oružju hrabrog Ahileja blista; k junaku
215 Svakome on je pristupo i hrabrio r'ječima svakog:
Mestla, Tersiloha, Glauka, Disenora, Medona tada
Hrabraše, - Asteropeja, Hipotoja, Forkisa ktome,
Hromija, Enoma još, što pogađač u ptice bješe.
Ove je (hrabreći njih) govorio krilate r'ječi:
220 "Čujte me, hiljadni vi pomoćnici i susjedi naši,
N'jesam tražio ja ni želio velikog mnoštva
Pa vas radi toga sve iz gradova skupio vaših,
Već da mi drage volje od Ahejaca, što rado
Vojuju, branite žene i ludu djecu u Troji.
225 Tako misleći hranu i dare od naroda trojskog
Uzimam i tim vas ohrabriti nastojim većma.
Zato se naprijed svaki okreni te pogini ovdje
Ili se spasti gledaj, jer običaj to je u boju.
Tko god Patrokla dovuče konjokrotama Trojancem,
230 Ako i jest već mrtav, te odbjegne Ajas od njega,
Tome ću odore dati polovinu, a drugu sebi
Uzet ću sam, i diku toliku će imat ko i ja."

280