Page 230 - Ilijada

Homer: Ilijada

Budemo hrabrili mi, da jedan drugoga brani.
370 A sad, kao što velim, učinite dajte ovako:
Najveće, najbolje štite, u vojsci što ih imamo,
Na se metnimo sad, a sjajnim šljemima glave
Pokrijmo, i u ruke još najdulja zgrabimo koplja,
I u boj pođ'mo, a ja ću čelovođa biti, i velim,
375 Neće nam Hektor odoljet, koliko se god on naprezo.
Tko je mejdandžija smjelan, a malen mu štit na ramenma,
Neka ga goremu dade junaku i veći nek uzme."
Reče, a oni ga čuju i rado se pokore njemu.
Ređat ih knezovi stanu, iako su ranjeni bili:
380 Atrejev sin Agamemnon, Odisej i Tidejev sinak,
Iđahu, po svoj vojsci i oružje m'jenjahu bojno:
Dobar je uzimo dobro, a rđavo rđavom davo.
I kad junačku mjed na sebe metnuše veće,
Pođu, a naprvo bog Posidon zemljotresac pođe
385 Strašan dugosjekli mač u ruci čvrstoj držeći,
Nalik na munju mač; ne valja u pogubnom boju
Sastat se s njim, već ljude od njega ustavlja strava.

B. Hektora pogađa kamenom Ajas. 388-439.

A s druge strane Hektor Trojance ređaše sv'jetli.
Tada prestrašnu svađu i borbu učiniše ondje
390 Svijetli Hektor i bog mrkovlasi jaki Posidon,
Onaj pomažući trojskoj, a ovaj argejskoj vojsci.
More se spljuska sve k čadorma i lađama crnim
Argejskim; gromotno vičuć sa vojskom se sudari vojska.
Valovi morski tako ne huče o obalu bijuć,
395 Kada se iz mora dignu uz duhanje Boreje teško,
Niti u planinskom dolu ne stoji praska tolika
Gorućeg ognja, kad bukne, da čitavu šumu izgori,
Ni vjetar tako ne šumi uz stabla brsnata vrha,
Vjetar, što najvećma zna u bjesnilu gruhati svome,
400 Kolik trojanski glas i ahejski bijaše tada,
Kad se na vojsku vojska zaleti povikavši strašno.
Prvi udari Hektor junaka Ajasa kopljem,
Kada se upravo k njemu okrenu, i dobro ga zgodi,
Gdje se remena dva oko prsiju pružahu njemu,
405 Jedan od štita, a drugi od mača sa srebrnim klinci.
Oni mu tanahnu kožu obraniše. Hektor se nato
Razgnjevi, gdje mu je koplje iz ruke izletjelo zalud,
I on med drugove guste uteče od smrti bježeć;
Ali kad uzmicaše, tad Ajas, sin Telamonov,
410 Kamenom udari njega; pred nogama borcima mnogo
Kamenja ležaše tamo za podlogu lađam, i jedan

230