Page 227 - Ilijada

Homer: Ilijada

250 Onaj dan, u koji je sin prejunačni Zeusov
10
Trojanski grad razoriv od Ilija brodio bio:
Tad sam uspavao um egidonoše velikog Zeusa
Tvrdo obuzev njega, a ovome u srcu svom si
Smislila zlo i digla na pučinu vjetrova hudih
255 Silu i odbila njega na Koos žitelja puni,
Od prijatelja daleko; - al' kada se probuci Zeus-bog,
Bogove stane turat po dvorma, a najviše mene
Tražaše u more da me iz etera bez traga baci,
Ali me izbavi Noć, što bogove i ljude kroti,
260 K njojzi se bježeć utekoh, tad smiri se srdit doduše
Zeus bojeći se Noći učiniti na žao brzoj.
A sad mi drugo djelo izvršiti nesretno veliš!"
Tada mu prihvati riječ volooka gospođa Hera:
"Zašto se toga, Sne, u duši opominješ svojoj?
265 Misliš li, da Zeus brani gromoglasni tako Trojance,
11
Kako se radi Herakla rasrdio, svojega sina?
Nego idi, i jednu od Harita mlađahnih tebi
Dat ću, oženi se njom, i svojom je ženom nazovi,
I Pasiteju ću dat, što je žudiš svedni u duši."
12
270 Reče, i San joj na to razveseljen odvrati r'ječi:
"Deder se Stigom rijekom strahovitom meni zakuni
Sada i jednom se rukom mnogohrane prihvati zemlje,
A drugom prihvati mora, što blista, da nam svjedoci
Budu bogovi donji, što žive okolo Krona,
13
275 Da ćeš mi doista jednu od mlađahnih Harita dati,
I Pasiteju ćeš dat, što je žudim svedni u duši."
Reče, i boginja njega bjeloruka posluša Hera
Te se po njegovoj volji zakune i bogove zazva
Sve, što pod Tartarom žive, Titeni koji se zovu.
280 A kad se zakle već i pošto dovrši kletvu,
Otiđu oboje odmah sa Lemnosa, Imbrosa oni
Zaviti u maglu i put prevaljujuć oboje brzo
Oni do Ide dođu izvorljive, matice zv'jerju,
Dođu do Lektosa i tu iz vode se izviju i tad
285 Stupe na suho, i vrh se planine pod nogama njihnim
Tresao, a San se prije, no Zeusove spaze ga oči,

10 250. "sin prejunačni Zeusov", tj. Heraklo, vidi u stihu 266.
11 265-266. Iza prvoga stiha ima Hera u misli da reče: "i da će se na te tako rasrditi kako" ..., ali ih ne
izgovara jer zna da će je San razumjeti i bez njih.
12 267-269. Hera obećava, a malo dalje se i zaklinje da će Snu dati Pasiteju ako učini ono što ga ona
moli. San to izvršuje, ali da on dobiva obećani dar, to nigdje ne vidimo; vidi takav primjer i u 10.
pjev., st. 215-216.
13 272-274. San zahtijeva od Here da se zakune držeći jednom rukom zemlju, a drugom more da je
čuju donji bogovi, koji su okolo Krona, koji dakle žive na skrajnjim granicama zemlje i mora, a to su
Titeni, za koje se u st. 279. kaže da žive pod Tartarom. To nije protivurječje jer se iz 8. pjev. st. 478-481.
vidi da je Tartar na rečenim skrajnjim granicama.

227