Page 228 - Ilijada

Homer: Ilijada

Popne na jelu vrlo visoku, što bješe na Idi
Najviša dopirući u eter kroz magle tamne,
Tu San sjednuvši granjem pokriven jelovim nalik
290 Na zvonku stvori se pticu, u brdima kojano živi,
Halkida kažu joj bozi, kimindis kažu joj ljudi.
Gospođa Hera se brzo na Gargar visok vrhunac
Idske popne planine, - i nebeski oblačnik Zeus-bog
Kako opazi nju, osvojila mudru mu dušu
295 Ljubav, ko kada ju je obljubio prvi put nekad,
Kada su kradom od oca i majke u postelju legli.
K njoj se približi Zeus i izustivši besjedu reče:
"Kamo namjeravaš, Hero? što s Olimpa dolaziš amo?
Nemaš se popeti na što, jer konja ni kola nemaš."
300 Njemu tad polukavo odgovori gospođa Hera:
"Idem ti krajeve skrajnje mnogohrane pogledat zemlje
I Okeana, bogom početak, i Tetiju majku,
Koji su u kući mene othranjujuć gajili dobro;
Idem ti da ih vidim i beskrajnu svađu da smirim,
305 Jer već odavno neće na postelji skupa da leže
Ni da se ljube, jer pade na njihovu dušu ljutina.
Konji mi podno brda izvorljivog Idskoga stoje,
Oni će nositi mene po vodi, nosit po suhu.
Radi toga sam k tebi sa Olimpa ovamo došla,
310 Da se poslije na me ne rasrdiš, kada bih tajno
Ja u dvorove pošla Okeanu struja dubokih."
Nebeski oblačnik Zeus odgovori njojzi ovako:
"Bit će kad i drugi put zaputiti onamo, Hero!
Nego hajdemo leći, nasladit se ljubavi hajd'mo,
315 Ta još mi nikada ljubav za boginjom, a ni za ženom
Tako ne svlada dušu u grudima razliv se po njoj,
Niti kada sam ženu Iksiona ljubiti stao,
Koja svjetnika rodi Piritoja bozima ravnog;
Ni kad gležanja krasnih kćer Akrisija ljubih,
320 Danaju, koja glavnog junaka Perseja rodi;
Ni kad Feniksa kćer daleko slavnoga ljubih,
14
Minosa i Radamanta bogolikog koja mi rodi;
Ni kad u Tebi ljubih Alkmenu, kad Semelu ljubih,
Ona srčanog sina Herakla porodi meni,
325 A Dionisa, ljudma veselje, Semela rodi;
Ni kad boginju ljubih ljepokosu Demetru onu,
Ni kad preslavnu Letu, ni samu tebe kad ljubih, -
Koliko sad sam te željan i slatka me osvaja žudnja."
Njemu tad polukavo odgovori gospođa Hera:
330 "Prestrašni Kronov sine, ta kakve to izusti r'ječi!
Ako na vrsima Idske planine u ljubavi sa mnom

14 321. Ovo je sasvim drugi Feniks, a ne onaj o kojem se govori u 9. pjevanju; njegova kći, kojoj pjesnik
ne kaže ime, zvala se Europa.

228