Page 231 - Ilijada

Homer: Ilijada

Ajas digne i njime u štita pogodi obod
Hektora, u prsi uz vrat, zavrti ga kakono zvrčku,
I otetura Hektor. Od Zeusova udarca kako
415 Pada s kor'jenjem hrast, i strašan nastaje iz njeg
Sumporov vonj, - tko gleda izbliza, nije mu srce
Smiono, jerbo je grom strahovit velikog Zeusa:
Tako u prašinu brzo junačina smota se Hektor,
Koplje mu padne iz ruke i kaciga i štit za kopljem,
420 Šareno mjedeno tada na njemu oružje zvekne.
Sini se ahejski nato zalete ciknuvši silno
Hektora misleć odvući i koplja bacati gusta
Počnu, al' narodnoga pastira ne mogne nitko
Ranit nit' ga pogodit, jer najbolji njega junaci
425 Bjehu opkolili tu: nezazorni Glauk i Eneja,
Likijski vođa Sarpedon, Pulidamas, divni Agenor.
I drugi mariše za nj junaci, te štitove krasne,
Oblaste držahu pred njim; drugari ga rukama tada
Dignu i iz boja njega iznesu, dok ne dođu k brzim
430 Konjma, koji su bili ostragu za poljem bojnim,
Uz njih sjajna kola, upravljač stajaše kod njih,
Onda Hektora u grad odvezu, te stenjaše teško.
A kad već do broda dođu na r'jeci ljepotekoj Ksantu,
Što je prepun virova, a Zeus ga besmrtni rodi,
435 Hektora iz kola na tle položivši vodom ga ondje
Poliju, i on oživi i očima progleda opet,
Sjedne, a crna mu krv se iz usta na koljena lila,
On se izvali na tle i opet; njegove oči
Crna ogrne noć, jer ga kamen još omamljivo.

C. Trojance potiskuju iz okola. 440-587.

440 A kad Argejci vide, gdje iz boja izlazi Hektor,
Naskoče jače na Trojce, veselja se bojnoga sjete,
Najprije Ojlejev sin brzonogi skočivši Ajas
Satnija, Enopu sina ubode oštro'rtim kopljem,
Njega Enopu rodi nezazorna Nejatka Nimfa,
16
445 Koji je pasao stado na br'jegu Satniois-r'jeke.
Kopljanik slavni Ojlejev sin u slabine njega
Rani, i onda se Satnij prevrnu, borbu oko njeg
Zametnu ljutu Trojanci i Danajci. Osvetnik njemu
Dođe kopljometnik slavni Pulidamas, Pantojev sinak,
450 On Protoenora zgodi Arejliku sina, u desno
Rame, te koplje njemu silovito kroz rame prođe,
I on se u prah sruši i zemlje se uhvati šakom.

16 444. vidi 6. pjev., st. 22.

231