Page 234 - Ilijada
P. 234

Homer: Ilijada








                          PETNAESTO PJEVANJE






                                                   (26. dan. Nastavak)
                                                    Uzbijanje od lađa.


                                 8. Zeus vraća Trojancima bojnu sreću. 1-280.




                                 A. Zeus se budi i šalje Heru na Olimp. 1-77.

                                 A kad preko kolja već i opkopa Trojci pretrče,
                              I pošto danajske ruke savladaše od njih množinu,
                              Onda kod lađa stanu i ostanu malo stojeći
                              Od straha bl'jedi svi i preplašeni; i tada
           5                  Zeus se na Idi od svoje zlatotrone probudi Here.
                              Prenuv se ustane on te Ahejce spazi i Trojce,
                              Gdje se pletu Trojanci, prejunačni gdje ih Argejci
                              Metu ostragu sad, Posidona među njima spazi;
                              Hektora na polju vidi gdje leži, drugari oko njeg
          10                  Sjede, a Hektor bez duše zagušujući se teško
                              Baca krv, jer ga nije Ahejac pogodio zadnji.
                              Vidjev ga požali njega i ljudi i bogova otac,
                              Mrko pogleda Heru i riječ joj započne strašno:
                              "Doista zlopaka tvoja prijevara, nesnosna Hero,
          15                  Hektora divnog uzbi od borbe i preplaši vojsku!
                              Ne znam, nećeš li opet od sviju okusit prva
                              Nesretnu svoju zlovarnost, i neću l' te izbiti teško.
                              Ne znaš li, kada ti ja, u visu objesiv tebe,
                              Na noge nakovnja dva privezah i užem ti zlatnim
          20                  I nerazdrešljivim ruku omotah? U eteru tad si
                              Visjela i u oblaku. Na visokom Olimpu bjehu
                              Srditi bozi, al' k tebi pristupit pa te odvezat
                              Ne mogahu, jer kojeg dosegnuh, bacih ga s praga,
                              Da je na zemlju pao rastučen; al' mi ni tako
          25                  Ne prođe bol za Heraklom božanskim neprestan iz duše.
                              Ti si Boreja bila navela i vjetrove silne
                              Na more bacila s njime trepetljivo radeći o zlu
                              Onom te odbila njega na Koos žitelja puni,
                              Al' ja ga izbavih otud i opet njega dovedoh
          30                  U konjogojni Argos, a mnogo se utrudi dotle.
                              Tog te opominjem opet, da lukavstva svakog se prošav


                                                                                                       234
   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238   239